Jezero Sevan
Srednjovekovno groblje Noratus i Manastir Sevanavank
Na visoravni od 1901 metra nadmorske visine, na istoku Jermenije nalazi se veliko jezero Sevan, drugo najviše prirodno, plovno slatkovodno jezero na svetu nakon jezera Titikaka, u Andima Južne Amerike (3812 m). Zbog preterane upotrebe sveže vode iz jezera Sevan, irigacije, ali i eksploatacije za potrebe dobijanja struje u vreme SSSR-a, krajem XX veka jezeru je pretilo polako nestajanje, kada je nivo vode spao na najniži nivo – za oko čak 20 metara, a njegova zapremina smanjena je za 40%. Iako deo nacionalnog parka, Jezero Sevan bilo je na putu da doživi lošu sudbinu još jednog jezera srednje Azije – Aralskog, ali se na sreću tome stalo na put.
Samostalno istraživačko putovanje Jermenijom, ostvarila sam u saradnji s Ambasadom Jermenije u Srbiji (sa sedištem u Pragu) i Ministarstvom inostranih poslova Jermenije, kao i Počasnim kozulatom Jermenije u Beogradu. Velika zahvalnost Nj. E. Ambasadoru Jermenije gospodinu Ovakimjanu, bivšem počasnom konzulu Jermenije u Beogradu gospodinu Tomiću, i Ambasadi Srbije u Jermeniji, NJ. E. Ambasadorki, gospođi Panajotović Cvetković. Hvala na pomoći i svim razjašnjenjima, našem vozaču Karenu.
.
Tekst i fotografije, deo su knjige u pripremi i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta, niti fotografija, bez dozvole autora.
Manastir Sevanavank na jezeru Sevan, na nadmorskoj visini od 1901 metra © Ivana Dukčević
Manastir Sevanavank, na obali drugog najvišeg prirodnog, slatkovodnog jezera na svetu
Jezero Sevan © Ivana Dukčević
Crkva Manastira Sevanavank © Ivana Dukčević
Na obali oko jezera, ali i na drugim mestima u Jermeniji, na tlu smo videli parčiće zift crnih, staklastih vulkanskih kamenčića (opsidijan), ali i “mesečev kamen” – nijansi od beličaste do rezedo zelene boje, koje su iz vulkanskih grotla hiljadama godina unazad izbacivali nekada aktivni vulkani. Značajna vulkanska aktivnost prisutna je i u vidu eksploatacije vulkanskog kamena raznolikih boja, koji su obavezni građevinski materijal gotovo svih sakralnih i svetovnih objekata širom Jermenije.
Vulkanska aktivnost na području današnje Jermenije, vidi se i po vulkanskom kamenu opsidijanu koji smo pronalazili na tlu, u prirodi © Ivana Dukčević
Manastir Sevanavank, suveniri – „Mesečev kamen“ koji se navodno može pronaći u jezeru © Ivana Dukčević
Jezero Sevan © Ivana Dukčević
Manastir Sevanavank © Ivana Dukčević
Noratus – fantastično, najveće jermensko srednjovekovno groblje, sa preko 800 kačkara, čiji su najstariji stećci iz IX veka, a najmlađi iz XVII veka © Ivana Dukčević
Jezero Sevan, mesto je gde lokalci provode vikende © Ivana Dukčević
Jezero Sevan bogato je ribom – čak 90% svih vrsta ribe Jermenije, živi u ovom jezeru © Ivana Dukčević
Međutim, podizanjem specijalnih tunela i preusmeravanjem vode ukupno 28 potoka i reka, opadanje jezera je zaustavljeno 2000. godine, i u poslednjih 20 godina nivo vode je porastao za nekoliko centimetara. Ukoliko se pozitivan trend rasta nastavi, jezero bi u narednim decenijama možda moglo da ponovo dostigne nekadašnji nivo od 1916 metara, i dubinu od 95 metara.
Na obalama jezera Sevan postoje dva mesta na obaveznoj listi posete, koje smo obišli:
Fantastično očuvano, srednjovekovno groblje Noratus – ili Noraduz (koje se obnavlja uz pomoć USAid), i Manastir Sevanavank.
Jezero Sevan © Ivana Dukčević
Manastir Sevanavank, posle oluje © Ivana Dukčević
Pretpostavlja se da naziv jezera verovatno potiče od reči „sev“ i „vank“ („crni manastir“), po Manastiru Sevanavank (Սևանավանք). Ovaj manastir, danas se nalazi na izduženom poluostrvu na zapadu jezera – nekada ostrvu (kada je nivo vode bio viši), u neposrednoj blizini jedinog autoputa u zemlji koji vodi od jezera do oko 70 kilometara udaljene prestonice, Jerevana. Naučnici međutim tvrde da reč „sevan“ potiče još iz perioda mesopotamske Urarti civilizacije (preteče današnjih Jermena), od reči „suinia“, što je na urartu jeziku bila reč za „jezero“. Godine 874, manastir Sevanavank je osnovala jermenska princeza Mariam. Godine 2010, imala sam priliku da prvi put posetim krajnji istok Anadolije, i neverovatno lepo – najveće tursko jezero Van. Bez sumnje i na prvi pogled, jezero Sevan veoma podseća jezero Van na kojem se takođe nalazi ostrvo Akdamar, sa jermenskom Crkvom Svetog Krsta, iz X veka (Van je inače, u mesopotamskom periodu bio prva prestonica Jermena, pod imenom Tušpa).
Manastir Sevanavank © Ivana Dukčević
Poluostrvo sa Manastirom Sevanavank, i veliki hotel (iza) © Ivana Dukčević
Novi deo Manastira Sevanavank © Ivana Dukčević
Jezero Sevan – prednje brdo sa crkvom, nekada je bilo ostrvo, dok nivo jezera nije opao i povezao ga sa kopnom (iza) © Ivana Dukčević
Jezero Sevan © Ivana Dukčević
Jezero Sevan © Ivana Dukčević
Jezero Sevan © Ivana Dukčević
Pre nego što smo izlet iz Jerevana završili ručkom pored jezera – u degustaciji jezerske ribe koja nosi naziv velika ozinica (na jermenskom: sig) i obilaskom Manastira Sevanavank, oko 25 kilometara južno od manastira, uz obalu jezera, sporednim putem uputili smo se u selo i na groblje Noratus (ili Noraduz: Նորատուսի գերեզմանատուն – u prevodu s jermenskog: „novi dom“). Neobično očuvana, najveća srednjovekovna nekropola Jermenije – površine sedam hektara, čiji najstariji kameni stećci sa krstom – kačkari (khachkar, na jermenskom „kameni krst“) potiču još iz IX veka, očarala nas je više nego što smo očekivali. Potvrdu o tome da nismo i jedini, dobili smo još pre ulaska u kompleks groblja, ispred čije kapije se nalazi nekoliko velikih tabli američkog USAid-a i potvrda o tome da su u obnavljanje istorijski značajnog lokaliteta spremni da ulože značajna sredstva. Groblje Noratus, smatra se najvećom kolekcijom jermenskih srednjovekovnih stećaka, na svetu.
Ručak na obali jezera – velika ozinica (na jermenskom: sig) © Ivana Dukčević
Daleko od turističke gužve… obala jezera Sevan, na 1901 m nadmorske visine © Ivana Dukčević
Selo Noratus na obali jezera Sevan, na nadmorskoj visini od 1934 metra © Ivana Dukčević
Selo Noratus – u središtu, vidi se Bogorodičina crkva iz IX veka, i iza nje čuveno groblje © Ivana Dukčević
Ulaz u groblje Noratus © Ivana Dukčević
Novi deo groblja Noratus © Ivana Dukčević
Preko 800 stećaka i kačkara, čudesnih nadgrobnih spomenika u različitim oblicima, nalaze se nadomak istoimenog sela Noratus, blizu gradića po imenu Gavar. Neki su paganski – nalik obelisku, drugi na primer nalik kolevkama. Videli smo stećke sa reljefnim dekoracijama konjanika (što je znak da je reč o osobi visokog ranga), prikaze članova porodice u scenama venčanja i svakodnevnog života (seljanin sa plugom i volovima), muzičare koji sviraju muzičke instrumente, trpezu sa hranom, pejzaže sa jezerom Sevan i vrhovima legendarne planine Ararat (koja se nalazi i na grbu prestonice, Jerevana), kao i raznovrsne predstave krsta i sunčevog diska – jermenskog simbola večnosti. Neke od grobnica iz X i XI veka, sadrže zanimljive inskripcije o različitim zahvalnostima umrlog i njegove porodice. Zanimljivo je da se veliki, ograđeni kompleks starog groblja, nalazi u okviru modernog groblja, ali su nova grobna mesta danas na suprotnoj strani od najstarijih grobnica, i ogradom odvojena. Vizuelno najupečatljivije grobnice, čini nekoliko kačkara u nizu – viših i nižih – koji predstavljaju odrasle i decu za koje se misli da su stradali u jednom danu prilikom najezde Osmanlija i Mongola. Tokom XVI i XVII veka, za vreme persijskih Safavida iz Isfahana (Iran) koji su zavladali jermenijom, stećci su dobili na dodatnoj dekorativnosti, u istočnjačkom stilu.
Prema jednoj seoskoj legendi iz XIV veka, u nadi da će uspeti da zavaraju nadiruću osmansku vojsku, seljani su po naredbi princa Geghama na tada već mnogobrojne kačkare stavili šlemove, obukli im uniforme, i ispred njih postavili mačeve, kako bi neprijatelj iz daleka pomislio da se ispred njih rasporedila nepomična vojska branitelja. Navodno su uplašene Osmanlije pobegle glavom bez obzira, a vojska princa Geghama je napala i porazila neprijatelja. Kada bi uspeli da progovore, kakve priče iz istorije Jermenije stećci mogli da ispričaju…
Kačkari – stećci na groblju Noratus / jedan red stećaka predstavlja članove iste porodice, gde su viši kačkari – grobovi odraslih, dok manji obično predstavljaju decu © Ivana Dukčević
Preko 800 stećaka na groblju Noratus © Ivana Dukčević
Kačkari na groblju Noratus © Ivana Dukčević
Kačkari na groblju Noratus © Ivana Dukčević
Groblje Noratus © Ivana Dukčević
Groblje Noratus – stećak sa „drvom života“ © Ivana Dukčević
Kačkari – stećci na groblju Noratus – porodična grobnica
Nakon obilaska groblja, spustili smo se sa brda u selo Noratus, i videli srednjovekovnu Bogorodičinu crkvu, iz IX veka. U dvorištu crkve, nalazi se nekoliko izuzetno značajnih stećaka, sa natpisima na jermenskom koji datiraju iz X veka. U selu i u njegovoj neposrednoj okolini, arheolozi su pronašli brojne ostatke naseobine iz Bronzanog doba.
Selo Noratus, Bogorodičina crkva iz IX veka © Ivana Dukčević
Jermenija jezero Sevan, Jermenija jezero Sevan, Jermenija jezero Sevan, Jermenija jezero Sevan, Jermenija jezero Sevan