TURSKA – Van – tvrđave Hošap i Čavuštepe

TURSKA – Van – tvrđave Hošap i Čavuštepe

 

 

 

 

 

 

 

Jezero Van

 

Tvrđave Hošap i Čavuštepe

 

 

 

 

Po mišljenju samih Turaka, ali i mnogih srećnika koji su imali priliku da ove predele vide, s geografskog, istorijskog, ali i kulturološkog aspekta, oblast oko jezera Van (Van Gölü) jedan je od najfascinantnijih delova Turske. Mesečev pejzaž prostrane, istočne anadolske visoravni, nadmorske visine između 1500 i 2200 metara, sa golim, okerastim i sivkastim brdima, crveno-crnim nijansama planina vulkanskog porekla i nestvarno tirkiznim, gotovo beživotnim jezerima, veoma su drugačiji od svega onog što može da se vidi u Evropi, i turistički poznatim delovima Turske. Kao u slučaju pustinjskih pejzaža, i ovi gotovo bezvremeni predeli često u čoveku mogu izazvati jedinstveno osećanje beskraja i sete. Tokom posete oblasti Van, obišli smo srednjovekovne jermenske crkve (IX – X vek), ranu seldžučku arhitekturu mesopotamskih i seldžučkih tvrđava, i nekropola (X – XIII vek), a fascinantnom, novom Muzeju Vana videli smo arheološke ostatke jermenske Urartu civilizacije severozapadne Mesopotamije (IX – VI vek pre nove ere). Na dva sata vožnje od jezera Van ka severu, uzidže se legendarna planina Ararat.

 

 

 

 

 

 

Predeli na krajnjem istoku Anadolije © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Predeli na krajnjem istoku Anadolije © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Pejzaži istočne Anadolije, nadomak granice s Iranom © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Predeli istočne Anadolije © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Predeli istočne Anadolije © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Pejzaži istočne Anadolije kod tvrđave Hošap, nadomak granice s Iranom © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Tekst i fotografije deo su publikovane knjige „Umetnost putovanja“ (ISBN 978-86-7963-499-3) u izdanju Samizdata B92, zaštićeni Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta, i fotografija, bez dozvole autora (Ivana Dukčević), i izdavača (za Samizdat B92 – Veran Matić).

 

 

 

 

 

 

Istočno od Vana, nalazi se nekoliko izuzetno zanimljivih tvrđava. Iako je Tvrđava Hošap (Hoşap Kalesi) prvi put sazidana za vreme kraljevine Urarti, najveći deo onog što danas može da se vidi datira iz seldžučkog i kasnije osmanlijskog perioda (XVII vek). Kao i mnoge srednjovekovne tvrđave u ovoj oblasti, i ova je smeštena na samoj litici strme uzvišice, na nadmorskoj visini od preko 2000 metara, dvadeset kilometara od granice sa Iranom. S vrha tvrđave pružaju se panoramski pogledi na selo u podnožju, beskrajna brda sivkasto-smeđe boje svuda u krug, ali i predivan stari, seldžučki kameni most kraj magistralnog puta, na rečici odmah ispod tvrđave. Tvrđava se nalazi oko 60 km istočno od grada Vana i otvorena je svakodnevno od 9 – 17 h. 

 

 

 

 

 

Pogled sa seldžučke tvrđave Hošap, 35 km od granice s Iranom © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Seldžučka tvrđava Hošap © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Seldžučka tvrđava Hošap © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Tvrđava Hošap © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Tvrđava Hošap © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Seldžučki most i tvrđava Hošap, avgust 2022 © Ivana Dukčević

 

Seldžučki most i tvrđava Hošap, oktobar 2010 © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Tvrđava Hošap © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Panorama s brda kod ulaza u tvrđavu Hošap..

 

 

 

 

 

 

Mesopotamsko utvrđenje na brdu preko puta tvrđave Hošep, avgust 2022. © Ivana Dukčević

 

Mesopotamsko utvrđenje na brdu preko puta tvrđave Hošep, oktobar 2010. © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Lokalna kafanica pored druma – ulice, s pogledom na tvrđavu Hošap © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

U saradnji sa…

.

.

.

 

.

Turkish Airlines © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Dvadesetak kilometara zapadno od tvrđave Hošap, 35 km od Vana nalaze se ostaci nekadašnjeg velikog utvrđenja sa palatom iz perioda Urartu civilizacije. Tvrđava Čavuštepe (Çavuştepe Kalesi) smeštena je duž uzanog, izduženog brda i sastoji se iz dva dela – gornje i donje tvrđave. Na prvi pogled, na tvrđavi Čavuštepe nije ostalo mnogo toga da se vidi. Ipak, kako odmičete, osim velikih, kamenih blokova – nekadašnje osnove utvrđenja, raspoznaćete i zidove prostorija palate, hramova, kule, prostoriju za odlaganje žita (veliki, kružni izdubljeni oblici u zemlji), bunar, i ostatke jednog od najstarijih pronađenih toaleta u ovim krajevima. U jednom delu tvrđave nalaze se ostaci bazaltne stene s gotovo netaknutim reljefnim natpisom u klinastom pismu kralja Sardurija I (834. – 828. p. n. e), koji je i sagradio tvrđavu u IX veku pre nove ere. Imali smo sreću da na arheološkom lokalitetu zateknemo gospodina Mehmeda Kušmana (Mehmet Kuşman), meštanina iz susednog sela i jednog od vrsnih poznavalaca urartskog jezika i kulture, koji već nekoliko decenija sam istražuje lokalitet i pomaže arheolozima. Gospodin Mehmed nam je pročitao natpis, te smo saznali šta je tačno kralj Sarduri zapisao. I ne samo to. Iz kesice je izvadio i pokazao nam zrna žita stara oko dve i po hiljade godina, koja su, danas crna i ugljenisana, pronađena prilikom iskopavanja kružnih ćupova u kojima su čuvane namirnice. Gospodin Kušman često boravi na tvrđavi Čavuštepe. Osim što je priučeni arheolog, on je i umetnik, autor suvenira ispisanih klinastim pismom, urezanih u bazaltne kamenčiće.

 

 

 

 

 

Predeli istočne Anadolije, s tvrđave Čavuštepe © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Predeli istočne Anadolije, s tvrđave Čavuštepe © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Ostaci tvrđave Čavuštepe, na hrbatu izduženog brda © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Tvrđava Čavuštepe © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Mesopotamska tvrđava Čavuštepe © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Pogled na magistralu, s tvrđave Čavuštepe © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Panorama s vrha tvrđave Čavuštepe…

 

 

 

 

 

Tvrđava Čavuštepe © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Sa Mehmedom Kušmanom, seljaninom koji je fasciniran tvrđavom, iz obližnjeg sela svakodnevno decenijama dolazio i proučavao njene ostatke, i kasnije pomagao arheolozima prilikom iskopaavanja. Prilikom moje ponovne posete tvrđavi nakon 12 godina, napravili smo zajedničku fotografiju

 

 

 

 

 

 

Tvrđava Čavuštepe – gospodin Kušman pokazuje sliku originalne tvrđave, na mestu gde se nalaze ostaci natpisa u klinastom pismu, mesopotamskog kralja Sardurija I (IX vek pre nove ere) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Mehmed Kušman pokazuje članak o njemu © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Tvrđava Čavuštepe, natpis kralja Sardurija I, u klinastom pismu, iz IX veka pre nove ere © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Mehmed Kušman čita i prevodi na turski, natpis kralja Sardurija I (IX vek pre nove ere)…

 

 

 

 

 

Gospodin Kušman pokazuje urartu alfabet © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Tvrđava Čavuštepe, žito staro oko 2500 godina © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Mesopotamska tvrđava Čavuštepe, gospodin Kušman, priučeni arheolog i umetnik, kojeg sam upoznala prilikom prve posete tvrđave, 2010. godine © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Tvrđava Čavuštepe, suveniri u bazaltu ispisani klinastim pismom, koje je napravio gospodin Kušman © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Tvrđava Čavuštepe – natpis kralja Sardurija (IX vek), ja i gospodin Kušman

 

 

 

 

U saradnji sa…

.

 

 

.Turkish Airlines © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Pri povratku u grad Van, pauzu za ručak napravili smo u odličnom restoranu domaće kuhinje, koji se nalazi pored magistrale. Naziv restorana, „Norduz Sofrasi“, potiče od sorte azijske ovce, norduz (naziv je persijskog porekla – sela ovog naziva postoje osim ovde, i u Iranu, i u Jermeniji), koja se odgaja samo u istočnom delu provincije Van (okrug Gürpınar), nedaleko od iranske granice, i na meniju je u ovom restoranu. Regija Van, jedan je od delova Turske s najvećim brojem ovaca i koza, a među najistaknutijim je norduška ovca, poznata po svojoj izdržljivosti, preživljavanju i prilagodljivosti. Meso, mleko i druge karakteristike ove sorte, pokazale su bolji kvalitet od ostalih ovaca. Tokom 1990-ih, mnogi seljani u regionu Norduz migrirali su u druge provincije iz bezbednosnih razloga, pre odlaska prodavavši ovce, te je njihovim odlaskom norduška ovca postala ugrožena. Generacija norduških ovaca, koja je inače brojna u regionu, sačuvana je samo zahvaljujući meštanima sela Gečerli (Geçerli), jedinih čije stanovništvo nije migriralo. Tako je Norduz ovca spašena od izumiranja. Godine 2007, vlada Turske donela je odluku o izradi studije o ovoj ugroženoj vrsti, koja je i danas u toku.

 

 

 

 

 

 

Restoran Norduz Sofrasi (Trpeza Norduz) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Restoran Norduz Sofrasi  – jelo od norduz ovce, pilav, punjene paprike.. © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Restoran Norduz Sofrasi  – ćufte od norduz ovce, pilav… © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Restoran Norduz Sofrasi  – salate © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Restoran Norduz Sofrasi  – dezert s kajmakom i voćem, posut prahom pistaća © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Turska Hošap Čavuštepe, Turska Hošap Čavuštepe, Turska Hošap Čavuštepe

error: Zabranjeno kopiranje članaka i preuzimanje slika.