PERU – Planina duge, Vinicunca (Rainbow mountain)

PERU – Planina duge, Vinicunca (Rainbow mountain)

 

 

 

 

 

 

 

 

Planina duge Vinicunca

.

Rainbow Mountain

 

 

 

 

Na kečua jeziku Inka, njen naziv je Vinikunka (Vinicunca), na engleskom Rainbow mountain, a na španskom “Planina sedam boja” (Montaña de Siete Colores). Oko pet ujutro, po još mrkom mraku krenuli smo joj u posetu. S obzirom da se mesto kuda smo se uputili nalazi udaljeno oko četiri do pet sati vožnje od Kuska, i na 5100 metara nadmorske visine, priručni kiseonik iz apoteke, tablete i lišće koke protiv visinske bolesti, našli su se u rancu. Nakon dva i po sata vožnje, oko pola osam ujutro svratili smo na doručak u jedan od samoposlužnih restorana za turiste, koji su podignuti duž ruta kojim se oni najčešće kreću, i gde u blizini, osim udaljenih sela ne postoji mesto gde bi mogli da obeduju. Na isto mesto došli smo i u povratku, u kasno popodne na ručak. Na dugačkom stolu, u ponudi su bili čaj od munje i od koke, gusti đus od lukume – nacionalnog voća Perua žuto-okeraste boje koje nazivaju i “poslednje zlato Inka”, supa s rezancima, bezukusna i nezačinjena testenina (na ovom mestu smo dobili informaciju da je ovaj deo Perua gde smo se zatekli, poznat po testenini), nekoliko vrsta uvek ukusnih peruanskih krompira, piletina u aji sosu (veoma popularan “ahi” sos od peruanske crne nane huacatay, korijandera, mlevene peruanske žute paprike i sira), sutlijaš sa slatkim sosom od ljubičastog kukuruza Arroz con leche, i salate. Gotovo u svakom od ovih samoposlužnih restorana, izbor je gotovo identičan, i čine ga svakodnevna jela Perua, iako ukus i kvalitet hrane nije dobar kao u klasičnim restoranima.

 

 

 

 

Tekst i fotografije, deo su nove knjige u pripremi, i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta, niti fotografija, bez dozvole autora.

 

 

 

 

OVDE pogledate video naše posete Planini duge

 

 

 

 

 

Jutro sviće, u Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Na putu od Kuska do Planine duge, u Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

u Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Seoski grafiti © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Selo u Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Na doručku u restoranu za turiste, u Andima – iza se vidi mapa posete Planine duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

u saradnji sa

.

 

www.mangatrip.rs

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nakon još oko sat vremena vožnje magistralom, skrenuli smo na sporedni drum, i posle prolaska kroz usputno selo, krenuli vremešnim, asfaltnim putem uzbrdo © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Deca na putu ka seoskoj školi, u Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Nešto pre devet sati, temperatura vazduha još uvek je bila u blagom minusu ili blizu nule, te su male prskalice za useve usred njiva pokraj kojih smo prolazili, od vode koja je hranila suvu zemlju pravile inje © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 jutarnje i večernje temperature u Andima, kreću se između -7 i 0, i dnevne koje dostižu 20 stepeni. Zbog nadmorske visine, 20 stepeni u Andima ostavlja osećaj kao da je barem 25, te je slojevita garderoba postala sastavni deo svakodnevnog odevanja © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Lame © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

u Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

u Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

u Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Andi © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Lame u Andima – nakon izlaska iz sela, sporedni, uzani asfaltni put ubrzo je nestao. Ispred nas, bio je zemljani drum kojim smo se vozili uzbrdo, duž ivice klanca, još skoro sat i po © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Andi © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

U Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Selo u Andima © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Povremeno, na putu smo nailazili na prepreke u vidu toka planinske reke, i na samom početku uspona zbog odrona duž čitave širine puta morali da se vratimo nazad – u rikverc, i krenemo drugim zemljanim putem, koji je naš vozač izabrao © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Prepreka na putu, na 4700 m nadmorske visine – „ovde nećeš proći“ 🙂 – nekoliko kilometara pre Dugine planine, u nedođiji andskih pejzaža naišli smo još na jednu, prilično neobičnu prepreku. Ispred nas, na platou sa selom od jedva deset kuća, čitavom širinom zemljanog puta kojim smo vozili, isprečio se debeli, metalni lanac, iza kojeg je, osim našeg, stao još jedan kombi. Prepreku su postavili lokalni seljani, koji su zahtevali novčanu nadoknadu za prolaz do Planine duge, smatrajući da agencije iz Kuska uzimaju najveći deo kolača od turizma, a njima ne ostane ništa © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Kolovođa ovog seoskog revolta, sredovečna žena odevena u šarenu tradicionalnu odeću i sa šeširićem na glavi, skupljala je pare koje su joj, poznajući ovdašnje prilike davali vozači i vodiči, nakon procene da je pametnije da se povinuju odlukama seljana i stignemo do Planine duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Nadomak Planine duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Nadomak Planine duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Nadomak Planine duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nadomak Planine duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nadomak Planine duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Planina duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Ubrzo, stigli smo do platoa na 4800 metara nadmorske visine, na kojem su bili parkirani kros motori i kvadovi, i gde su čekali lokalci, njihovi vlasnici © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Ola, Julio! Do vrha Dugine planine, kroz useke kojima vozila ne mogu da prođu, mladići iz obližnjih sela prevoze turiste, uz novčanu nadoknadu. Najčešće, motore koriste za uzbrdicu, a kvadove za silazak © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Još desetak minuta, moj vozač Hulio i ja, vozili smo se uzanim zemljanim stazama, i najzad stigli na plato Dugine planine, nadmorske visine od nepunih 5100 metara

 

 

 

 

 

 

 

Planine duge nastale su topljenjem glečera na kraju poslednjeg Ledenog doba, kada su lednici nosili slojeve zemlje i ostavljali naslage metala i minerala, na površini © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Soko iznad Planine duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Turisti na Planini duge – špicaste planine okeraste, rozikaste, žute, maslinasto-zelene, ljubičaste i smeđe boje, izgledaju kao da ih je neko presekao po sredini i time omogućio da se slojevi različitih metala i minerala jasno vide kao pruge, u njihovom središtu © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Na Planini duge

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pečat u mom pasošu o dospeću na 5036 m nadmorske visine, na Planinu duge, dobila sam na isprovizovanom stočiću na Planini duge, od mladića koji je po ceni od tri sola (80 dinara) davao pečat u pasošu onima koji su poželeli da se kućama vrate s potvrdom o tome da su uspeli da se popnu na ovu visinu © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Alpake ukrašene za slikanje s turistima, na Planini duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Planina duge © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Planina duge (5100 m), iza se vidi planina koja je oko 1000 metara viša i pod večnim snegom © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Planina duge – lokalne žene na pomoćnim kuvalima spremaju meso alpake, ukusne andske krompire (u plavom lavoru), i sir: “Sin alpaca, por favor” – “Bez alpake, molim”, kažem jednoj od njih. Odgovara potvrdno. U malu, plastičnu kutiju, stavlja mi nekoliko raznovrsnih andskih krompira u ljusci, i veliko parče belog sira © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Peru Planina duge Vinicunca, Peru Planina duge Vinicunca, Peru Planina duge Vinicunca, Peru Planina duge Vinicunca, Peru Planina duge Vinicunca, Peru Planina duge Vinicunca

error: Zabranjeno kopiranje članaka i preuzimanje slika.