Vardzija – Ahalcihe (tvrđava Rabati) – Bordžomi
Na krajnjem jugu Gruzije, nepunih deset kilometara od granice s Turskom, stigli smo u Vardziju, mesto rupičastih stena veoma nalik poznatijoj i većoj Kapadokiji. Kompleks manastira iz XII veka, u steni, od kojih su neki još uvek aktivni, nakon smrti gruzijskog kralja Đorđa (Georgija) III, dovršila je njegova ćerka, čuvena kraljica Tamara (Tamar), pretvorivši ga u mesto skloništa od invazije napadača, centar kulture i umetnosti. Kao dete, Tamara je navodno jurcala hodnicima ovih pećina, i u igri, skrivajući se od omiljenog strica, vikala: “Ak, vardzia!” – “Ovde sam, striče!”, zbog čega je kompleks dobio ovaj naziv.
Samostalno istraživačko putovanje Gruzijom, ostvarila sam u saradnji sa dugogodišnjim partnerom, aviokompanijom Turkish Airlines, i uz podršku Ambasade Gruzije u Srbiji.
🍀
Tekst i fotografije, deo su nove knjige u pripremi i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta, i fotografija, bez dozvole autora.
Vardzija © Ivana Dukčević
Vardzija, freske jednog od manastira © Ivana Dukčević
Ahalcihe, mongolsko-osmanlijska tvrđava Rabati © Ivana Dukčević
Na vrhu tvrđave Rabati © Ivana Dukčević
Nekadašnji iranski konzulat u banji Bordžomi, sada je hotel „Golden Tulip“ © Ivana Dukčević
Zbog njene oštroumnosti, državničkih sposobnosti, izuzetnih zasluga u diplomatiji, ali i na bojnom polju, kraljica Tamara u istoriji je ostala poznata i kao kralj Tamar. Za vreme njene vladavine – koja se smatra zlatnim dobom Gruzije, zemlja je površinom bila najveća u svojoj istoriji. Tamara je bila inspiracija najčuvenijeg, gruzijskog srednjovekovnog pesnika Šote Rustavelija, za njegov viteški, romantični ep “Vitez u tigrovoj koži” (“The Knight in the Panther’s Skin”) koji je postao simbol nacionalnog ponosa prilikom sticanja nezavisnosti, krajem XX veka. Čovek po kojem naziv nosi najlepša i najveća avenija prestonice, međunarodni aerodrom u Tbilisiju i nacionalni teatar, bio je ministar finansija i upravnik riznice u službi kraljice Tamare. Školovan u zemlji, ali i u inostranstvu – u Grčkoj, tada delu Vizantijskog carstva, Rustaveli – poreklom iz sela Rustavi – bio je obrazovan i govorio nekoliko jezika, među kojim i persijski. Neki tvrde da su obrazovana, mudra i lepa kraljica Tamara i njen saradnik Rustaveli bili i emotivno bliski, dok drugi to negiraju. U prologu svoje čuvene poeme, Rustaveli je napisao da je delo nastalo u znak zahvalnosti kraljici, ali je u epilogu hvalio i njenog drugog supruga, Davida Soslana (od prvog supruga – Jurija Bogoljubskog – ruskog princa novgorodske oblasti, Tamara se razvela zbog njegove agresivne prirode, i prognala ga iz zemlje). Gruzini imaju izreku, u kojoj se navodi da je nakon smrti kraljice Tamare “zašlo njihovo sunce”. Unutar crkve jednog od pećinskih manastira Vardzije, nalazi se veoma očuvana freska kraljice Tamare s Biblijom u rukama, i njenog oca Georgija III, u odorama nalik vizantijskim. Njen lik – izmenjen i znatno modernizovan, predmet mnogih gruzijskih suvenira.
Vardzija © Ivana Dukčević
Manastir u stenama Vardzije © Ivana Dukčević
Legendarna kraljica Tamara, kao lik na suvenirima © Ivana Dukčević
Vardzija, manstir u kojem se nalaze čuvene freske kraljice Tamare i njenog oca kralja Georgija ili Giorgija III (ktitorska freska, levo od drvenih vrata) © Ivana Dukčević
Vardzija, isposničke ćelije u stenama © Ivana Dukčević
Vardzija © Ivana Dukčević
Vardzija, isposničke ćelije u stenama © Ivana Dukčević
Nedaleko od Vardzije, u povratku ka Tbilisiju obišli smo gotovo potpuno renoviranu, velelepnu mongolsko-osmanlijsku tvrđavu Rabati u mestu Ahalcihe (Akhaltsikhe), sa bezbroj kula, uređenim baštama, medresom, hamamom, ostacima Ahmedije džamije (kasnije ruskom crkvom), arsenalom oružja, kovnicom novca, sudnicom i muzejem. Iako su je u IX veku podigli Gruzini – kada je nosila naziv Lomsija (tvrđava lava), krajem XIV veka zaposeli su je osvajači, i u njihovom posedu je ostala u kontinuitetu sve do prve polovine XIX veka. Sam naziv – Rabati, potiče iz semitskih jezika – arapskog i hebrejskog, i u prevodu znači “tvrđava”. Nastao je zbog mnogobrojnih jevrejskih trgovaca koji su imali radnje unutar jedne četvrti utvrđenja, dok gruzinski naziv mesta – Ahalcike, znači “novo utvrđenje”. Na velikom platou u unutrašnjem dvorištu tvrđave, između bedema podignut je moderni restoran, u kojem se održavaju venčanja. Za vreme našeg boravka, iz velike sale u kojoj se pevalo i igralo na plato je izašla desetogodišnja devojčica odevena u svečanu odeću, u rukama noseći veliku gruzijsku zastavu koju je trčeći zavijorila, i koja se bez sumnje tu našla kao sastavni deo svadbene svečanosti.
Mongolsko-osmanlijska tvrđava Rabati u mestu Ahalcihe © Ivana Dukčević
Mongolsko-osmanlijska tvrđava Rabati u mestu Ahalcihe © Ivana Dukčević
Tvrđava Rabati u mestu Ahalcihe © Ivana Dukčević
Tvrđava Rabati u mestu Ahalcihe © Ivana Dukčević
Muzej u tvrđavi Rabati, osmanlijska kutija © Ivana Dukčević
Muzej u tvrđavi Rabati, stećak © Ivana Dukčević
Jugozapadni delovi Gruzije na obroncima Malog Kavkaza, često neodoljivo podsećaju na pejzaže zapadne Srbije. Ova sličnost najprimetnija je u oblasti oko najčuvenije banje Bordžomi ili, u ruskoj verziji – Boržomi (Borjomi), u blizini mesta gde izvire lekovita voda koja se danas flašira i po čuvenju je nalik srpskom brendu “Knjaz Miloš”. Kada su 1820-tih, pripadnici ruske vojske sa prostora Gruzije proterivali Osmanlije, sasvim slučajno na obali reke Boržomi otkrili su izvore mineralne vode. Nedugo po otkriću, carska familija Romanov poslala je vodu vulkanskog porekla na analizu u Moskvu i Sankt Petersburg, i nakon rezultata koji su govorili u prilog njenoj izuzetnoj lekovitosti, proglasila banju svojim posedom sazidavši u predgrađu velelepnu vilu, carski letnjikovac. Godine 1854, u današnjem nacionalnom parku Boržomi-Karagauli počela je gradnja prvog postrojenja za eksploataciju mineralne vode, uređenje staza i parkova u gustoj šumi, i podizanje letnjikovaca i hotela za aristokratiju koja je ovde krajem XIX veka dolazila na odmor. Anton Čehov, Petar Ilič Čajkovski, Staljin, ali i članovi ruske carske familije bili su među najpoznatijim posetiocima banje Boržomi. Do 1982. pronađeno je pedeset sedam izvora mineralne vode koja se u drugoj polovini XX veka izvozila u SAD, Austriju i Francusku, dok je u vreme SSSR-a – brend Bordžomi postao treći najčuveniji sovjetski brend na Zapadu, osim automobila marke Volga i aviokompanije Aeroflot.
Banja Bordžomi © Ivana Dukčević
Banja Bordžomi © Ivana Dukčević
Banja Bordžomi © Ivana Dukčević
Banja Bordžomi © Ivana Dukčević
Banja Bordžomi © Ivana Dukčević
Hotel u banji Bordžomi © Ivana Dukčević
Banja Bordžomi © Ivana Dukčević
U vreme našeg boravka u banji, na centralnom mestu u parku održavalo se takmičenje podmladka kulturno-umetničkih društava, gde su deca iz starijih razreda osnovne škole – odevena u nacionalne nošnje Gruzije – igrala narodne igre uz muziku koja je dopirala iz ozvučenja. Po završetku programa, uputili smo se do obližnjeg izvora mineralne vode sa česmama u podnožju gazeba, gde starije uposlenice odevene u uniformu nalik redarkama iz ere komunizma sipaju vodu u plastične čaše i nude turistima koji čekaju da ih popiju, na platou. Voda iz Boržomija je prirodno gazirana, mlaka, slana i očekivano bljutavog ukusa. U jednoj reklami iz 1929, u bivšem SSSR-u su je reklamirali kao radioaktivnu i lekovitu. Pre povratka u Tbilisi, na jednom od štandova koji duž trotoara prate glavnu ulicu sve do kapije velikog banjskog parka, kupila sam slatko od malih šišarki, koje je umotano u novine zbog dva avionska leta, bezbedno stiglo do Beograda.
Banja Bordžomi © Ivana Dukčević
Banja Bordžomi, slatko od šišarki © Ivana Dukčević
Banja Bordžomi © Ivana Dukčević
U saradnji sa…
Turkish Airlines © Ivana Dukčević
KAKO STIĆI
Za obilazak Gruzije sa bazom u Tbilisiju (jednodnevni izleti) – koristili smo usluge kvalitetne, povoljne i besprekorno tačne agencije GoTrip. Na ovoj stranici, možete naći bezbroj opcija za izlete, a prilikom rezervacije osim rute izleta izabrati i vozača (u odnosu na koji jezik govori – ruski ili engleski, ali i na recenzije koje je dobio od prethodnih putnika), i samim tim i automobil koji želite (od malog, gradskog vozila, do terenskog). Takođe, vreme polaska i dolaska sami izabirate – sat i minut (dolaze po vas do adrese koju ste naveli, i vraćaju vas). Preko ove agencije mogu se rezervisati transferi od/do aerodroma (što smo takođe koristili), autobuske ili železničke stanice, a vozača i vozilo možete iznajmiti i na nekoliko dana. U odnosu na kvalitet usluge, ovo je bez premca najbolja opcija tokom boravka u Gruziji, i uz to – veoma solidnih cena. Sve preporuke za GoTrip i našeg vozača Samvela, koji nas je vozio nekoliko dana prema našem planu, i od kojeg smo saznali bezbroj zanimljivih podataka u vezi ove lepe zemlje.
Gruzija Vardzia Akhaltsikhe Borjomi, Gruzija Vardzia Akhaltsikhe Borjomi, Gruzija Vardzia Akhaltsikhe Borjomi, Gruzija Vardzia Akhaltsikhe Borjomi