ETIOPIJA – Aksum

ETIOPIJA – Aksum

 

 

 

 

 

 

 

AKSUM (UNESCO)

Centar drevnog kraljevstva

 

 

 

 

 

Tokom boravka u Aksumu, obišli smo mesta na listi Uneskove svetske baštine. Videli smo ostatke etiopske antičke prestonice, s tajnim prolazima i mnoštvom obeliska, kamene stele koje zbog starosti, danas pridržavaju čelične konstrukcije. Na platou s reljefnim obeliscima nalazi se i onaj čuveni, iz IV veka, koji je Musolini, u pokušaju okupacije Etiopije, 1937. preneo u Italiju, da bi tek 2008. godine, pod patronatom Uneska, bio vraćen. Zatim smo prošli pored jezera u kojem se navodno, nekada kupala kraljica od Sabe, i gde se na Bogojavljanje, održava plivanje za sveću u balegi. Prošetali smo do mesta gde se unutar kućice, pod staklenom zaštitom, nalik egipatskom Kamenu iz Rozete, nalazi veliki “Ezanin kamen” s uklesanim tekstom na tri jezika, i imenom kralja Ezane, koji je u IV veku prihvatio hrišćanstvo. U centru Aksuma, posetili smo centralnu Crkvu Svete Marije Sionske, koja se nalazi neposredno pored mesta gde se navodno čuva Zavetni kovčeg, i obilazak završili istražujući ruševine Dunguru, ostatke navodne palate kraljice od Sabe. Ono što etiopsku crkvu razlikuje od ostalih je simbol Zavetnog kovčega, najveće svetinje Jevreja, koji je navodno, kada je jerusalimski hram uništen, prenešen u Aksum, antičku prestonicu Etiopije, gde se još uvek nalazi. U zdanje nalik kapeli koje nosi naziv Crkva Bogorodice Jerusalimske, koju čuva jedan jedini čuvar sve do svoje smrti, nije moguće ući.

 

 

 

 

 

Svitanje u etiopskom gorju, na nadmorskoj visini od oko 2500 metara, na putu iz grada Mekele, u Aksum © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Seljani na putu ka crkvi, na jutarnju molitvu © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Monasi „krajputaši“, skupljaju novac © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Etiopsko gorje u regiji Tigraj, između Mekelea i Aksuma. Osim planina-vulkana Kilimandžara u Tanzaniji, i planine Kenije u Keniji, i venca planina Rvenzori na granici Konga i Ugande, planinski venac planina Semien na severu Etiopije, najviši je u Africi (Ras Dašen, 4550 m) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Zaustavili smo se u selu na magistrali, kako bismo popili jutarnju kafu. Lokalni tamjan koji i potiče iz ovih krajeva (smola iz drveta koje raste na Rogu Afrike i na jugu Arabijskog poluostrva), u Etiopiji se koristi prilikom ceremonije pripremanja kafe. Pre prženja i kuvanja kafe, tamjan se zapali, i kad počne da se dimi, ceremonija može da počne © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Lokalna, seoska kafana i još jedna odlična kafa, u državi odakle i potiče © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Dok smo pili kafu, privukli smo pažnju lokalnih seljana, kao što je ova prelepa devojčica, Arsema © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Nedaleko od kafane, vreme ubijaju lokalni momci © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

“Da li imate toalet?” bilo je jedno od onih pitanja na koje se u Etiopiji najčešće dobija očekivan, negativan odgovor, ali smo ovde imali sreću. Iznad kafane, u betonskoj zgradi gde je lekarska ordinacija, postoji javni toalet, čučavac: „Kucnite i otvoriće vam doktor, recite da želite u toalet“, kaže mi kafe kuvarica u kafani..  © Ivana Dukčević

 

 

 

U ovom delu etiopskog gorja, postoji određen broj obolelih od malarije. Prizemna kuća, dom je dvojici mladih lekara. Tokom radnog vremena, tek svršeni studenti medicine pristigli iz grada, u obavezi su da rade za državnu platu od oko 150 US$ i primaju pacijente, a nakon završetka radnog vremena, kroz privatnu praksu mogu dodatno da zarade. Sami su finansirali opremu za ordinaciju u kojoj nema ničeg osim stetoskopa, mikroskopa i jednostavnog bolničkog ležaja, i željno iščekuju da završe obaveznu praksu, dobiju specijalizaciju i vrate se u grad, kako bi okušali sreću kao lekari specijalisti. © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

u saradnji sa

.

 

www.mangatrip.rs

 

 

 

🇪🇹

Tekst i fotografije, materijal su za knjigu koja je u procesu publikacije, i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta i fotografija, bez dozvole autora.

 

 

 

 

 

 

Etiopsko gorje u regiji Tigraj, s zanimljivim planinama vulkanskog porekla, poznato je po bici kod Adve (Adwa), protiv Musolinijeve vojske © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Na severu zemlje, divlje kamile često prelaze magistralu © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Ostatak od građanskog rata, koji se završio godinu i dva meseca pre naše posete regiji Tigraj © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Aksum

 

 

Dok smo točili gorivo na pumpi, saznali smo da u lokalnoj bakalnici postoji javni toalet, čučavac. Žena koja vodi bakalnicu, ima predivno oslikane ruke kanom, te sam je zamolila da slikam © Ivana Dukčević

 

 

 

 

SImpatična ćerka žene, vlasnice bakalnice, ispred radnje je pisala domaći zadatak, sastav o svojoj porodici, prelepim rukopisom, etiopskim pismom, kad ju je majka pozvala da uđe u radnju da joj pomogne. Čim je ušla u bakalnicu, Are je uzeo papir i krenuo da nam čita i prevodi njen sastav…

 

 

 

 

 

„Vrati mi moj sastav!“, hitro je istrčala iz radnje, kada je videla da nam Are čita, i otela mu papir iz ruku 🙂 . Pohvalili smo je da ima prelep rukopis © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Drevni Aksum (UNESCO), na nadmorskoj visini od 2131 metara, u etiopskom gorju © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Čuveni, antički obelisci Aksuma © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Jedan od obeliska, koji se urušio © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Kada je Musolini napao Etiopiju (tadašnju Abisiniju), njegova vojska odnela je obelisk u Rim, i tek 2008, posredstvom UNESCO-a, vraćen je u Aksum © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Neki obelisci, krenuli su da se krive, zbog čega je postavljeno ojačanje, da ih spreči da padnu © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Ispod obeliska, nalaze se tuneli u kojima su bile grobnice © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Tuneli u kojima su bile grobnice © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Grobnice u tunelima potiču iz IV veka © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Tuneli ispod obeliska © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Suveniri na prodaju – predmeti povezani s običajima etiopske pravoslavne crkve © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Mnogobrojni, različiti etiopski krstovi, čiji je dekorativni dizajn nastao tokom XII i XIII veka © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Model palate u Aksumu iz antičkog perioda, u malom muzeju na arheološkom nalazištu © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Tuneli u kojima su bile grobnice © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Poreklom je iz Etiopije, ali je kao dete otišla da živi u Nemačkoj. U poseti domovini, odenula je nacionalnu nošnju, kako bi se slikala ispred obeliska © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Obelisk Aksuma i centralna Crkva Svete Marije Sionske, u daljini © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Obelisk Aksuma i centralna Crkva Svete Marije Sionske, u daljini © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Kupola Crkve Svete Marije Sionske © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Nova Crkva Svete Marije Sionske © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Crkva Svete Marije Sionske © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Jedan od dva ulaza (za žene i za muškarce), u Crkvu Svete Marije Sionske. Bosonogi sveštenik nosi ključ – u etiopske crkve se ulazi bosonog © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Crkva Svete Marije Sionske

 

 

 

 

 

Unutrašnjost Crkve Svete Marije Sionske © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Crkva Svete Marije Sionske © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Crkva Svete Marije Sionske – sveštenik čita Bibliju na lokalnom jeziku…

 

 

 

 

 

Crkva Svete Marije Sionske, veliki bubanj je sastavni deo etiopske molitve – predstavlja telo Hristovo, dok su stranice bubnja Stari i Novi zavet…

 

 

 

 

 

Preko puta crkve, odvojeno ogradom, nalazi se mesto (sa zelenom kupolom) gde se čuva Zavetni kovčeg. Kada je jerusalimski hram uništen, najveća svetinja Jevreja navodno je prenešena u Aksum, antičku prestonicu Etiopije, gde se još uvek nalazi. U zdanje koje nosi naziv Crkva Bogorodice Jerusalimske, koju čuva jedan jedini čuvar sve do svoje smrti, nije moguće ući. Muškarcima je dozvoljeno da zgradi priđu sasvim blizu, dok je ženama i to zabranjeno, te se postojanje Zavetnog kovčega s Deset božjih zapovesti svodi na stvar ličnog verovanja. Navodno je poslednji put, etiopski car Ijasu, 1691. godine posvedočio da je ušao u hram i video ga. © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Prikaz Zavetnog kovčega s Deset božjih zapovesti, na etiopskoj freski © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Zeleni zamorac, ili afrički zeleni majmun (lat. Chlorocebus aethiops), vrsta je koja živi samo na Rogu Afrike – u Etiopiji, Eritreji, Džibutiju i u Sudanu. U okruženju crkve, žive na drveću, u parku © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

„Bazen“ u kojem se, prema predanju, kupala Kraljica od Sabe © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Unutar kućice, pod staklenom zaštitom, nalik egipatskom Kamenu iz Rozete nalazi se veliki “Ezanin kamen” s uklesanim tekstom na tri jezika, i imenom kralja Ezane, koji je u IV veku prihvatio hrišćanstvo © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Ostaci palate © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Obilazak Aksuma, završili smo istražujući ruševine Dunguru, ostatke navodne palate kraljice od Sabe © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

S druge strane puste ulice u odnosu na ruševine palate, deca se igraju i jure na livadi, pored nekoliko veoma starih, kamenih stela © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Noć pada na etiopsko gorje, dok naš kombi polako kreće nazad, put grada Mekele… © Ivana Dukčević

 

 

 

 

Aksum Etiopija, Aksum Etiopija, Aksum Etiopija, Aksum Etiopija, Aksum Etiopija

error: Zabranjeno kopiranje članaka i preuzimanje slika.