Tekst i fotografije, deo su nove knjige u pripremi „Umetnost putovanja 3“, i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta, niti fotografija, bez dozvole autora.
Dolina reke Urubambe
.
Pisak i Oljantajtambo
Tog sunčanog jutra, napustili smo Kusko i krenuli nizbrdo, u dolinu reke Urubambe. Ovaj deo Anda nazivaju i Svetom dolinom Inka, jer se u njoj, duž reke i povrh kanjona nalazi veliki broj njihovih hramova, od onih u Pisku (Pisaq) i Oljantajtambu (Ollantaytambo), sve do Maču Pikču (Machu Picchu). Na nadmorskim visinama na kojim najčešće nema drveća, Peruanci su zasadili ogroman broj eukaliptusa, australijske biljke poznate po tome što korenjem usisava vodu i sprečava eroziju. I u svom naumu su uspeli. U letnjem periodu između oktobra i aprila (Peru se nalazi na južnoj Zemljinoj polulopti, i ima godišnja doba suprotna od onih kod nas), u peruanskim Andima padne velika količina kiše i klizišta su česta. Čak i tokom sušnih meseci kada smo posetili Peru, na planinama u daljini često smo videli veoma duboke brazde od erozije, iz prethodnog perioda kišnog leta. Za vreme letnjeg perioda, između novembra i aprila peruanski Andi se zabele i od snega, te neki putevi postanu neprohodni.
OVDE pogledajte naš video o poseti dolini Urubambe i Maču Pikču
Dolina Urubambe, na oko 3000 metara nadmorske visine © Ivana Dukčević
Putem iz Kuska, ka dolini Urubambe © Ivana Dukčević
Dolina Urubambe, Arheološko nalazište Pisak (Pisaq) © Ivana Dukčević
Arheološko nalazište Pisak, poljoprivredne terase Inka © Ivana Dukčević
Arheološko nalazište Pisak, poljoprivredne terase Inka © Ivana Dukčević
Iznad Arheološkog nalazišta Pisak © Ivana Dukčević
Arheološko nalazište Pisak © Ivana Dukčević
u saradnji sa
.
www.mangatrip.rs
Nakon obilaska kružnih, poljoprivrednih terasa arheološkog nalazišta Pisak, spustili smo se u dolinu do istoimenog gradića koji osim poljoprivrede, živi od turizma. Na maloj pijaci u Pisku, po ceni od jednog sola (oko 30 dinara), od lokalnih seljana kupili smo veću kesu s lišćem koke, koja će nam poslužiti nedelju dana kasnije, kada se budemo našli na nadmorskoj visini od 4900 metara, radi prevencije visinske bolesti na Platou vulkana.
Gradić Pisak, u podnožju nalazišta © Ivana Dukčević
Gradić Pisak, pijaca © Ivana Dukčević
Gradić Pisak, oca je samo jedna od 4000 ukusnih vrsta peruanskih krompira („papa Peruana“ – peruanski krompir) © Ivana Dukčević
Gradić Pisak © Ivana Dukčević
Gradić Pisak © Ivana Dukčević
Osim Meksika na prvom mestu, u Andima Perua nalaze se drugi na svetu najveći rudnici srebra (godišnja proizvodnja iznosi oko 6120 tona), sa najvećom čistoćom srebra. Prosečna čistoća srebra iznosi 92.5%, uz 7.5% bakra koji se srebru uvek dodaje radi čvrstoće i postojanosti. Peruansko srebro je čistoće 95%, sa 5% bakra, zbog čega nosi oznaku “.950”. U Kusku i u Pisku, nalaze se mnogobrojne radnje sa predivno oblikovanim srebrnim nakitom koji se ručno pravi, i gde može da se posmatra proces oblikovanja nakita. U jednoj od ovih radnji u Pisku, videli smo grumen čistog srebra spreman za obradu, ali i čuvenu školjku spondilus, čiji se delovi boje kajsije umeću u peruanski srebrni nakit. Školjke spondilus nazivaju još i bodljikavim ostrigama, iako uopšte nisu iz roda ostriga. Jedna vrsta ovih školjki, Spondylus princeps, tj. ružičasti spondilus živi u vodama blizu obala Ekvadora i ponekad se zbog morskih struja nađe i u vodama duž severne obale Perua. Pripadnici starog peruanskog naroda Čimu, koji su na obali severnog Perua osnovali Čen Čen, carski grad carstva Čimor (UNESCO), verovali su da im školjke koje se pojavljuju iznenada i niotkud, daju moć proricanja, da predstavljaju predskazanje i najavljuju velike promene. Izmrvljenim školjkama spondilus koje su skupljali sa dna mora, ukrašavali su odeću, ali i prekrivali staze procesija tokom važnih događaja za kraljevstvo, prilikom krunisanja kralja, ili sahrane nekog od članova njegove familije. Godine 1470, Inke su osvojile narod Čimu i zavladale čitavim Peruom, preuzevši i običaje u vezi školjki spondilus. Osim parčićima školjke spondilus, srebrni nakit Perua ukrašava se i poludragim kamenjem, od peruanskog tirkiza, preko lapis lazulija i hrizokole – peruanskog serpentina boje limete, sve do sedefa iz školjki. Dizajn nakita sadrži prelepe, stilizovane motive lišća koke, stepenasti “krst” koji nosi naziv “Inka krst”, ali i simbole božanstava drevnih naroda Perua, kao “Pačamame”, boginje zemlje, plodnosti, materinstva i poljoprivrede, zaslužne za izazivanje zemljotresa.
Gradić Pisak, grumen sreba – radionica za izradu srebrnog nakita (osim Meksika, najveći rudnici srebra na svetu nalaze se u Peruu) © Ivana Dukčević
Gradić Pisak, radionica i prodavnica srebrnog nakita sa peruanskim motivima © Ivana Dukčević
Gradić Pisak, radionica i prodavnica srebrnog nakita – u gornjim redovima (i dva u donjem) vide se privesci sa motivom „peruanskog krsta“, i jedan kružni motiv Pačamame (nalik stilizovanom viru), vrhovne Inka boginje plodnosti, zemljoradnje i materinstva © Ivana Dukčević
Između Piska i Oljantajtamba, nalazi se selo koje je širom Perua poznato kao mesto gde se pravi najbolje pečenje morskih prasića (cuy), životinje koja je omiljena hrana u selima Anda. Nekoliko kilometara od sela, na litici planine nalazi se čuveni „kapsula-hotel“ Skylodge Adventure Suites, sa nekoliko „kabina“ koje su zakačene za stene. Uz pogled koji nesumnjivo oduziva dah, turisti koji žele da plate visoku cenu od preko 400 $ dnevno, na litici mogu da provedu noć ili dve, pre nego što nastave dolinom Urubambe, ka Kusku na jugoistoku, ili Maču Pikču – na severozapadu.
Selo poznato po pečenju morskih prasića (cuy), koji se prodaju na štapovima pored magistrale © Ivana Dukčević
Pečenje morskih prasića (cuy), pored magistrale. Ukus pečenih morskih prasića najbliži je ukusu piletine sa malo slaninice © Ivana Dukčević
Dolina Urubambe, kapsula-hotel Skylodge Adventure Suites, sa nekoliko „kabina“ koje su zakačene za stene, po ceni od preko 400 $ dnevno © Ivana Dukčević
Na vrhovima seoskih kuća u Andima, često smo videli skulpture dva bika i malih ćupova, koji se postavljaju na vrh kada se nova porodica useli u kuću, i koji bi trebalo da im omoguće plodnost i prosperitet © Ivana Dukčević
Živopisni, lokalni vašari sa suvenirima i tekstilom, kako u Pisku, tako i u Oljantajtambu, svojevrstan su praznik boja. Crvene, žute, plave, zelene, ljubičaste, narandžaste i rozikaste nijanse pruga tekstila od kojih se i danas prave suveniri, verovatno su insipisale vlasti Kuska kada su 1978. ozvaničili zastavu regije Kusko, sa sedam pruga, u sedam duginih boja. U Oljantajtambu, gradiću koji je smešten u pastoralnoj dolini duž Urubambe između vrhova Anda, pored koloritnog vašara nalazi se tvrđava Pačakutija, vladara Inka. Sa vrha arheološkog nalazišta koje nosi naziv Pumataljis (Pumatallis), sazidanog iz visokih, strmih terasa, pogled puca na Oljantajtambo, gradić čudesnog naziva na kečua jeziku Inka, i na zanimljive oblike vrhova koji ga okružuju. S druge strane zaravni na kojoj se nalazi grad, na obronku jedne od stena jasno se naziru uklesani ostaci skladišta drevnih Inka, Pinkuljuna (Pinkuylluna ili Pinkulluna).
Oljantajtambo, u predivnoj dolini između vrhova, duž reke Urubambe, sa vrha tvrđave Inka – Pumataljis © Ivana Dukčević
Tvrđava Inka – Pumataljis © Ivana Dukčević
Oljantajtambo, pijaca © Ivana Dukčević
Gradić Oljantajtambo – pogled sa vrha tvrđave Pumataljis
Oljantajtambo, pijaca © Ivana Dukčević
Oljantajtambo, sa vrha tvrđave Inka – Pumataljis © Ivana Dukčević
Tvrđava Inka – Pumataljis © Ivana Dukčević
Oljantajtambo – sa vrha tvrđave Pumataljis © Ivana Dukčević
Oljantajtambo © Ivana Dukčević
Oljantajtambo © Ivana Dukčević
Železnička stanica Oljantajtambo – voz za Maču Pikču (Aguas Kalijentes) © Ivana Dukčević
Peru Urubamba, Peru Urubamba, Peru Urubamba, Peru Urubamba, Peru Urubamba, Peru Urubamba