MEKSIKO – Izamal

MEKSIKO – Izamal

 

 

 

 

 

 

Žuti grad

 

IZAMAL

 

 

 

 

 

Nalik 110 km udaljenom gradu Valjadolidu, i gradić Izamal nedavno je poneo laskavu titulu „Pueblo Magico“. Izamal je na Jukatanu (i u Meksiku) najpoznatiji kao „žuti grad“. Nadimak je dobio zbog neobičnog izgleda, jer su gotove sve kuće u gradu ofarbane u žuto. Zbog svoje jedinstvene kolonijalne arhitekture i atmosfere malog mesta u dalekoj unutrašnjosti, Izamal privlači veliki broj turista. Širom grada, i danas postoji nekoliko prekolumbijskih građevina, ali je popularnost koju danas ima povezana sa dolaskom Španaca, u XVI veku.

 

 

 

 

 

 

Izamal © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Izamal © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Izamal © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Izamal, na vrhu piramide majanskog boga sunca Kinich Kak Moo

 

 

 

 

 

 

 

 

Manastir Svetog Antonija Padovskog (Convento de San Antonio de Padua) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Izamal © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

u saradnji sa

.

 

www.mangatrip.rs

 

 

 

 

 

Smatra se da je grad na mestu današnjeg Izamala osnovan još u periodu između VIII i III veka pre nove ere, a da je tokom perioda vladavine Maja (III – X vek) bio najveći grad severnog Jukatana. U gradu i danas postoje vidljivi ostaci dve velike majanske piramide (od ukupno pet pronađenih), koje su gotovo potpuno zarasle u travu (treća piramida Ppap Hol Chak, nalazi se ispod Manastira Svetog Antonija Padovskog, a ostale dve su delimično vidljive: Hun Pik Tok i Kabul). Zbog činjenice da arheološka istraživanja još uvek nisu započeta, danas je centralna piramida majanskog boga sunca Kinich Kak Moo (u obličju are sa licem Sunca) verovatno jedina prekolumbijska građevina Jukatana na koju je dozvoljeno popeti se (stepenište piramide je veoma oštećeno, te procenite da li ste u stanju da se popnete, i da siđete). Sa vrha piramide (oko 34 metra), pružaju se sjajne panorame džungle – kilometrima u krug. Odavde, moguće je spoznati činjenicu da je Jukatan potpuno ravan, obavijen gustom prašumom drveća gotovo jednake visine – nalik tepihu – stotinama kilometata u krug. Jedino na mestima gde su podignuti gradovi i putevi, džungla se na kratko prekida, iako se danas neki delovi krče i radi pašnjaka, zbog sve više farmi goveda. U blizini ove piramide nalaze se ostaci i druge – Itzamatul.

 

 

 

 

 

 

 

Izamal, piramida majanskog boga sunca Kinich Kak Moo © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Izamal, piramida majanskog boga sunca Kinich Kak Moo © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Izamal, na vrhu piramide majanskog boga sunca Kinich Kak Moo © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Odmah pored kapije kroz koju se prolazi na usponu ka piramidi, nalazi se velika suvenirnica u kojoj je moguće, između ostalog kupiti i sjajne mreže za spavanje, napravljene od vlakana heneken (Henequen) agave, vrste koja uspeva samo u južnom Meksiku i u Gvatemali. Poznata po svojim izuzetnim kvalitetima – čvrstini i izdržljivosti, krajem XIX veka u Meksiku su od vlakana ove agave pravljena brodska užad i izvožena širom sveta. Ispred kapije, nalazi se i jedno od dva polazna mesta izamalskih romantičnih kočija sa konjima koje pretežno koriste turisti (drugo je na trgu, pored manastira). Većina kočija obojene su u belu, žutu i ružičastu boju, ukrašene plastičnim cvećem i kreću se ulicama nevelikog Izamala po ustaljenoj ruti (kapija kod piramide – manastir – katedrala).

 

 

 

 

 

 

 

Izamal, kočije © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Izamal © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Izamal © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Osim majanske piramide, najposećenija građevina Izamala je Manastir Svetog Antonija Padovskog (Convento de San Antonio de Padua) podignut na temeljima nekadašnje mezoameričke piramide, zbog čega se do travnatog platoa na vrhu stiže stepeništem.  Ograđen kolonadom sa lukovima – u žutoj boji, ovaj atrijum smatra se drugim najvećim po površini u hrišćanskom svetu, nakon onog na Trgu Svetog Petra, u Vatikanu. Unutrašnjost crkve ukrašena je freskama iz XVI i XVII veka – baroknim oltarom raskošnih ukrasa na pozlaćenom drvetu, i oslikana scenama iz Hristovog života. U najstarijem delu crkve, moguće je videti već izbledele, veoma zanimljive freske iz perioda dolaska Španaca, sa prikazima pokrštavanja starosedelaca.

 

 

 

 

 

 

Manastir Svetog Antonija Padovskog (Convento de San Antonio de Padua) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Manastir Svetog Antonija Padovskog © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Crkva Manastira Svetog Antonija Padovskog © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Manastir Svetog Antonija Padovskog, freske sa pokrštavanjem starosedelaca © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Dok sam na travnatom platou fotografisala manastir iz različitih uglova, primetila sam simpatičnu devojku u svečanoj odeći, sa fotografom koji je uz pomoć stativa pokušavao da je ovekoveči. U Meksiku, 15-rođendan svake devojčice – Quinceañera („Petnaestogodišnjakinja“ – fiesta de quince años ili fiesta de quinceañera), smatra se posebno važnom prekretnicom u životu, nalik našem punoletstvu, i pravi je mali praznik. Na taj Dan, meksičke devojčice nose svečanu odeću, a njihovi roditelji organizuju porodične proslave koje se – u zavisnosti od budžeta porodice, često održavaju u restoranima sa muzikom.

 

 

 

 

 

 

Manastir Svetog Antonija Padovskog, fotografisanje na 15-ti rođendan (Quinceañera) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Zidine Manastira Svetog Antonija Padovskog © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Ispred manastirskog kompleksa sa crkvom, nalazi se mali park – Parque Itzamna, sa velikim slovima „IZAMAL“ ispred kojih se slikaju turisti. U večernjim satima – kao i svuda na Jukatanu, park ispune pokretne tezge prodavaca markesite (marquesitas), tvrdog testa nalik vaflu u obliku palačinke, koja se, prema želji i na licu mesta puni Nutelom, marmeladom ili rendanim kačkavaljem. Najčešća, jukatanska kombinacija je Nutela i kačkavalj, zajedno (nije toliko loša i nejestiva opcija, iako je donekle čudna). Markesita košta oko 50 Mex$ (oko 2,5 €). Za vreme boravka u Meksiku, često sam uveče – pre odlaska u sobu kupovala po dve sa Nutelom, i ostavljala u kesi jutro, za doručak. Veliki broj hotela na Jukatanu, u gradu, ne nude noćenje sa doručkom – i kod onih koji imaju (američki) doručak kao opciju, obroci su prilično oskudni u odnosu na prosečne hotele iste klase – „švedski sto“ na ovoj strani Atlantika. Osim jedne ili dve u većim gradovima, institucija pekara na Jukatanu ne postoji i ujutro je izuzetno teško pronaći nešto za jelo što bi zamenilo nepostojeći hotelski doručak (tezge sa markesitas i drugom hranom, postavljaju se na ulice tek u predvečerje. Na Jukatanu su u prodaji i ćurosi, preliveni Nutelom, ali je ovaj slatkiš ipak mnogo rasprostranjeniji u Španiji gde u Madridu na primer, važi za obaveznu opciju za doručak.

 

 

 

 

 

 

Park Itzamna i manastir, u pozadini © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Kolonada na trg sa parkom, i manastirom Svetog Antonija u pozadini © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Oznake sa imenima porodica i tačnom adresom, na privatnim kućama © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

U centru Izamala, nalazi se nešto ekskluzivniji restoran meksičke kuhinje KINICH, koji je naziv dobio prema bogu čuvene izamalske piramide Sunca. Veoma lepo uređen, doteran i prostran, najčešći gosti restorana su stranci.

 

 

 

 

 

Ulaz u Restoran Kinich © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Antre Restorana Kinich © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Capilla de los Remedios de Izamal © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

Meksiko Izamal, Meksiko Izamal, Meksiko Izamal, Meksiko Izamal

 

error: Zabranjeno kopiranje članaka i preuzimanje slika.