MEKSIKO – Koba (Coba)

MEKSIKO – Koba (Coba)

 

 

 

 

 

 

 

 

COBA

 

Koba – majanski grad u džungli

 

 

 

 

 

 

 

Suprotno očekivanjima, više od čuvenije Čičen Ice (Chichen Itza) na mene su utisak ostavile ruševine drevnog majanskog grada Kobe (Coba), za koji nikada pre dolaska u Meksiko nisam čula. Udaljeni kilometrima od civilizacije i usred džungle, ostaci Kobe čiji se delovi često promaljaju između ogromnog korenja i lijana prašume, podsećaju na davne filmove iz serijala o Indijani Džonsu i uprkos velikom broju posetilaca, ostavljaju utisak savršene autentičnosti. Kako bi bilo još zanimljivije (ali i zbog udaljenosti između pojedinih građevina), zemljanim stazama džungle jednog od najvećih gradova Maja, osim pešice stiže se i biciklom ili triciklom-rikšom. Ovaj sjajni lokalitet svedoči o ceremonijalnom životu drevne mezoameričke civilizacije, i s obzirom da zbog gustine džungle još uvek nije do kraja istražen, čini posetu zanimljivijom. Zbog nepostojanja puteva u ovom delu Jukatana, Nacionalni institut za antropologiju i istoriju Meksika prvi put je započeo sa ozbiljnijim iskopavanjima tek 1972. godine, a do 2011. godine otkopano je samo oko 30% ruševina.

 

 

 

 

 

 

Coba (Koba) – Nohoch Mul (“veliki hram”), najviša majanska piramida Jukatana (na koju je bilo moguće popeti se do marta 2021) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Maje su živele na Jukatanu, a Asteci u središnjem Meksiku

 

 

 

 

 

 

 

 

Coba (Koba) – Nohoch Mul (“veliki hram”), najviša majanska piramida Jukatana

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Drevna Koba © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

„Košnica“ pčela u Meksiku – meksičke pčele su manje i nemaju žaoku / Osim kakaovca, i med je nekada bio sredstvo plaćanja drevnih Maja i Asteka © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

u saradnji sa

.

 

www.mangatrip.rs

 

 

 

 

 

 

Ruševine majanske Kobe, nalaze se u džungli, smeštene otprilike između slatkovodnih, močvarnih jezera Koba (Coba) i Makanšok (Macanxoc). Najstariji ostaci na lokalitetu datiraju iz I veka pre nove ere kada se smatra da je grad osnovan, ali su najzanimljivije građevine one iz perioda vrhunca vladavine Maja (klasični period: III – X vek), kada se veruje da je u gradu živelo oko 55.000 ljudi. Utvrđeno je da je u tom periodu, Koba bila jedan od najvažnijih ekonomskih centara Maja u meksičkom delu Jukatana (zrna kakaovca, ali i med, dugo su korišteni kao sredstvo plaćanja). Arheolozi veruju da u Kobi postoji više od 5000 različitih građevina, koja tek čekaju da budu otkrivena. Grad Koba, napušten je oko 1550. godine nakon dolaska španskih konkistadora, ali je prethodno već u VII veku izgubio na značaju zbog podizanja svetilišta Čičen Ice.

 

Na samom početku nalazišta, prva piramida koja se nalazi u džungli nosi naziv Pyramid of the Painted Lintel, na španskom: Conjunto de Pinturas. Naziv je dobila po ostacima oslikanih fresaka na vratima – na vrhu piramide, koje iz podnožja na žalost nije moguće videti. Osim oslikavanja, drevne Maje su koristile i pismo – nalik hijeroglifima. Hijeroglifi pronađeni u Kobi, datiraju pretežno iz VII veka. U Kobi su pronađene i cisterne za vodu, nalik podzemnim, slatkovodnim jezerima – senotama. Nedaleko od ove piramide, nalazi se još jedna koju nazivaju La Iglesia (na španskom: „crkva“). Ispred piramida, Maje su postavljale kamene stele sa slikovnim reljefima i hijeroglifima na kojim su bile informacije o različitim aspektima života – političkim i religioznim proslavama, socijalnom statusu određenih stanovnika i stanovnica grada, i slično.

 

 

 

 

 

 

 

Hram „La Iglesia“, sa stelom ispred (pokrivenom trskom) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Hram „La Iglesia“ © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Ispred hrama „La Iglesia“ © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Nekada su hramovi bili oslikani, i ofarbani sa spoljašnje strane © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Tuneli, građeni bez vezivnog materijala © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Koba je poznata po velikom broju izdignutih, popločanih staza u džungli, koje povezuju piramide i druge građevine, i za koje se smatra da su bile delovi glavnih saobraćajnica. Od oko 50-ak pronađenih, najduža se pružala dužinom od oko 100 km, sve do Karipskog mora i grada Jaksune. Na majanskom jeziku, ove puteve nazivali su sakbe ili sakbej (sacbe / sacbej, množina: sacbeob / sacbejo’ob) i njihovo značenje na jukatečkom, majanskom jeziku bilo je „beli drum“. Površinski deo puta bio je napravljen od belog krečnjaka, koji je tokom noći delovao kao da je osvetljen. Iznad nekih delova puteva van gradova, pronađeni su ostaci trouglastih, kamenih lukova. Osim u Kobi, sakbe su pronađene i u Čičen Ici, Ušmalu (Uxmal) i na drugim arheološkim lokalitetima.

 

 

 

 

 

 

 

Ostaci sakbi – majanskih puteva, izdignutih u odnosu na tlo  © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Kao u drugim gradovima Jukatana, i u Kobi su pronađena dva igrališta čuvenog majanskog ritualnog sporta Pok-a-tok – nalik bejzbolu, košarci i fudbalu zajedno (na španskom: El pelota ili Juego de pelota). U ovoj sportskoj igri takmičilo se dva tima sa po 7 igrača, uz pomoć oko 3 kg teške lopte od gume (kaučuka – neka novija istraživanja sugerišu da je lopta možda bila šuplja, nalik današnjim), sa zaštitinim prslucima i rukavicama nalik onim u bejzbolu, i gde je kapitenu pobedničkog tima – a ne poraženog kako se pre mislilo – u čast pobede, na kraju igre ritualno odsecana glava. Cilj igre za koju se misli da potiče još iz XV veka pre nove ere, bio je da se lopta prebaci do protivničkog dela terena, ili visoko, kroz jedan od dva kamena obruča ugrađena u građevinu, na vrhu dva dela igrališta. Iako se mislilo da je tokom igre, prema pravilima sporta loptu bilo moguće dodirnuti samo kukom, laktom ili ramenom, novija istraživanja na arheološkom nalazištu Palenk (Palenque) otkrila su murale koji sugerišu da je u igri verovatno korištena i palica nalik hokejaškom paku. Razlog ovome je i prosečna visina Maja (i starosedelačkog stanovništva Meksika, uopšte), koja i danas iznosi oko 140 – 150 cm, i gde na većim igralištima sa izuzetno visoko ugrađenim obručem (u Čičen Ici, na primer) ne bi bilo moguće da se bez paka, lopta prebaci kroz obruč.

 

 

 

 

 

 

Teren za sportsku igru Pok-a-tok © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

OVDE pogledajte naš video igrališta Pok-a-tok u Kobi

 

 

 

 

 

 

Teren za sportsku igru Pok-a-tok © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Teren za sportsku igru Pok-a-tok (iznad se vidi obruč ugrađen u kamenu, kroz koji je trebalo prebaciti loptu) / U odnosu na moju visinu (167 cm), prosečna visina Maja bila je oko 140 cm, te naučnike zbunjuje kako su i da li su, kukom, laktom i ramenom uopšte mogli da prebace loptu tešku 3 kg, precizno i kroz obruč. Takođe, ovo igralište je veoma nisko u odnosu na barem tri puta više i veće u Čičen Ici (u gornjem tekstu, pročitajte moguća objašnjenja).

 

 

 

 

 

 

 

 

Pok-a-tok, uz zaštitnu opremu i loptu od kaučuka

 

 

 

 

 

 

 

Nakon obilaska prvog dela nalazišta, na platou u sred džungle ugledali smo drvenu kolibu, i pored nje parkirane bicikle, kao i vozače sa triciklima – rikšama na točkove. Osim ako na raspolaganju imate nekoliko sati ili čitav dan koji želite da provedete u Kobi – i do pojedinačnih građevina želite da idete pešice – savet je da na ovom mestu iznajmite bicikl ili tricikl, i odvezete se do suprotnog dela nalazišta. U svakom triciklu, osim vozača mogu da se voze dve osobe, i cena vožnje je 140 Mex$ (MXN – Meksički pezos), tj, ako vas je dvoje – 70 Mex$, po osobi (oko 3 €). Ukoliko izaberete bicikl, najam košta 60 Mex$ (2,7 €) po osobi. Razlika između rikši-tricikla i bicikla je u tome što će vas vozači rikši bez stajanja dovesti do kraja nalazišta (kod velike piramide), sačekati da obiđete, i zatim u povratku stati na još jednom mestu – kod kružnog hrama. Ukoliko izaberete bicikl, na usputnim mestima kojih ima nekoliko možete stati gde želite, a bicikl morate vratiti na početnu lokaciju nakon 1h 20min, što je sasvim dovoljno vremena.

 

 

 

 

 

 

 

 

Baraka u kojoj se plaća najam bicikala i tricikala © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

OVDE pogledajte naš video vožnje triciklom, stazom u džungli na arheološkom nalazištu Koba

 

 

 

 

 

Plato u džungli kod hrama Nohoch Mul, gde vozači tricikala čekaju posetioce koji su ih unajmili, da ih povezu nazad  © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Kružni hram © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

Visine od skoro 42 metra, Nohoč Mul (Nohoch Mul – “veliki hram”), najviša je piramida Maja na poluostrvu Jukatan, i nalazi se u samom srcu skrivenog grada. U martu 2021, uspon na vrh piramide je na žalost zabranjen, a kao razlog je navedena pandemija koronavirusa. Do tada, sa samog vrha bilo je moguće posmatrati nepreglednu, beskrajnu džunglu nalik zelenom tepihu, na desetine kilometara u krug. U povratku na polaznu tačku nalazišta Koba, videli smo ostatke tri veća hrama i zastali pored jednog, zanimljivog, skoro kružnog.

 

 

U avgustu 2021, ulaznica za strance za Arheološko nalazište Koba koštala je oko 80 Mex$ (3,5 €). Za razliku od Čičen Ice, gde se duž čitavog nalazišta – čak i na samom platou sa piramidama nalaze tezge sa suvenirima, ali i Tuluma – u kojem se suvenirnice nalaze duž ulice i prilaza nalazištu, u Kobi to nije slučaj. Ispred samog ulaza postoje dve suvenirnice i toalet, ali na sreću, masovni turizam u vidu pratećih sadržaja ovde za sada ne postoji.

 

 

 

 

 

 

 

Nohoch Mul (“veliki hram”), najviša majanska piramida Jukatana (skoro 42 m) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Nohoch Mul (“veliki hram”), najviša majanska piramida Jukatana © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Stela kod hrama Nohoch Mul © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Stela kod hrama Nohoch Mul (detalj) © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Do sada je istraženo i iskopano samo oko 30% drevne Kobe. Na mnogim mestima u džungli, vide se ostaci koji tek treba da budu iskopani © Ivana Dukčević

 

 

 

 

 

 

Meksiko Coba, Meksiko Coba, Meksiko Coba, Meksiko Coba, Meksiko Coba

error: Zabranjeno kopiranje članaka i preuzimanje slika.