JAPAN – sakura, cvetanje japanske trešnje

JAPAN – sakura, cvetanje japanske trešnje

 

 

.

.

.

.

 

 

 

 

Dok cveta japanska trešnja…

.

 

 

Kakvo čudesno osećanje! Postojati ispod cvata trešnjinog cveta

– Kobajaši Isa (haiku)

.

 

.

.

.

 

Prva fotografija koju sam snimila u Japanu, nastala je kada smo u kasnim večernjim satima brzim vozom Narita Express sa Međunarodnog aerodroma Narita pristigli u centar Tokija, na jedan od sedam nivoa najveće metro stanice na svetu – Šinđuku. Nakon 12-časovnog neprekidnog leta, pre izlaska na površinu ulice najmodernijeg dela grada ušli smo u jednu od podzemnih kafeterija i dok smo čekali na sendviče, na kasi sam ugledala reklamu prolećne, ružičaste kafe tako drage Japancima – od sakure, cveta japanske trešnje. Slikam, da samoj sebi potvrdim – u Japanu sam. U Japanu, u proleće, u vreme kada cveta trešnjin cvet. Najbolje u proleće kada se posmatra cvetanje, na japanskom – hanami, ali može i u jesen – kada se crvene minijaturni listovi japanskog jasena…

 

 

 

 

 

Zahvaljujem se kompaniji Japan Experience (sa sedištem u Londonu) najvećem svetskom sajtu o putovanju u Japan, Japan Rail (Japanskim železnicama), Nishimuraya Honkan iz Kinosaki Onsena (jednom od TOP 10 japanskih onsena), kompaniji Voyagin – vodećem turističkom sajtu za putovanje na Daleki istok, koji su marketinški pomogli 17-dnevno putovanje Japanom.

 

 

 

 

 

 

 

Tokio, prolećna kafa sa ukusom sakure – cveta japanske trešnje © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Tokio, piknik i sakura u parku Šinđuku (Shinjuku Gyoen), u istoimenom modernom delu grada © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Takajama u Japanskim Alpima – najstarije drvo japanske trešnje u Japanu, snimljeno iz regionalnog voza Nagoja – Takajama (Nagoya – Takayama), koji se smatra najlepšom rutom voza u Japanu © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Gradić Takajama (Takayama) u Japanskim Alpima © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Planina Fuđi (Fuji) i jezero Kavagući (Kawaguchi-ko), iz aleje japanskih trešanja na obali © Ivana Dukčević

.

.

.

.

.

.

Tekst i fotografije deo su publikovane knjige „Umetnost putovanja“ (ISBN 978-86-7963-499-3) u izdanju Samizdata B92, i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta i fotografija, bez dozvole autora (Ivana Dukčević) i izdavačke kuće (za Samizdat B92 – Veran Matić)

 

.

.

.

.

.

.

.

 

Postoji nekoliko vrsta japanske trešnje. Najpoznatije vrste cvetaju u periodu počev od marta sve do maja, u zavisnosti od toga o kojem japanskom ostrvu je reč; Od tropske Okinave na jugu, gde proleće stigne još krajem februara, do snežnog Hokaida na severu gde trešnja cveta tek u maju, japanski arhipelag prostire se dužinom od 3000 kilometara. Osim belih i bledo rozih nijansi japanske trešnje sa bezbroj gustih latica, pre svih njih krajem februara sa cvetanjem prvo krene nekoliko vrsta japanske šljive – pink ili svetlo ljubičaste boje (na japanskom: ume), što zajedno sa trešnjama čini oko desetak različitih vrsta koje cvetaju i čini nestvarno lepu sliku Japana u proleće.

 

Cvetanje japanske trešnje u Japanu nazivaju – sakura, a čin posmatranja – hanami (od pupoljka do opadanja latice prođe otprilike dve nedelje). Širom Japana postoji bezbroj manje ili više poznatih mesta za hanami, koje lokalci i veliki broj stranaca opseda tokom aprila. Krajem aprila, Japanci slave najveći praznik – Zlatnu nedelju, gde se od 29. aprila do 5. maja proslavlja nekoliko vezanih praznika: godišnjica rođenja nekadašnjeg japanskog cara Hirohita (29. april) koji je umro 1989; Dan (nove) državnosti (3. maj), kada je 1947 – nakon poraza u Drugom svetskom ratu usvojen novi Ustav; Dan prirode (tj. zelenila – 4. maj); Dan dece (5. maj);  i završava Festivalom proleća – Hinamatsuri. Zlatna nedelja je praznik sa najviše vezanih slobodnih dana u Japanu (5 radnih dana + vikendi pre i posle), kada gotovo svi Japanci putuju ili van zemlje, ili negde bliže, da posmatraju buđenje prirode.

.

.

.

.

Ćureito pagoda (Chureito) nadomak planine-vulkana Fuđi © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

 

Nara, jedan od hramova u Nara parku (UNESCO) © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Gradić Takajama (Takayama) u Japanskim Alpima © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Japanski Alpi, etno-selo Ogimaći (Ogimachi) u oblasti Shirakawa-go (UNESCO) © Ivana Dukčević

.

.

 

 

.

.

Japan je zemlja u kojoj je gotovo sve što njeni stanovnici naprave pravo malo umetničko delo – od malenog kolačića, do brižljive, čini se decenijama planirane sadnje šuma. Estetika lepog, u Zemlji izlazećeg sunca ima svoj puni značaj. U tom smislu, i cvet japanske trešnje zauzima visoko mesto. Japanski kolačići često se osim voćnih ukusa prave i sa ukusom japanske trešnje, a u lancu kafeterija TullY’s osim kafe i kapućina od maće (praha zelenog čaja), u proleće služe i onaj od sakure.

 

I velike suvenirnice, neretko su na izvestan način podeljene na dva dela – deo sa klasičnim suvenirima, i deo sa hranom. Rezultat ove podele je već pomenuto neizmerno strpljenje Japanaca u pogledu oblikovanja raznovrsne hrane, koja se predivno upakovana, nalik bombonjeri prodaje i kao suvenir; kolačići komplikovanih oblika čija pojedinačna izrada čini se zahteva sate, čips sa ukusom sakure, slani krekeri od japanske šljive, štapići umočeni u maću – prah zelenog čaja; samo su neki od najčešćih primera kako je u Japanu kao malo gde hrana postala sastavni deo velike suvenirske ponude.

.

Jedna od najpopularnijih zapadnih čokoladica u Japanu je Kit Kat, naročito među studentima za vreme ispitnog roka. Naime, Japanci su mahom prilično sujeverni, a naziv Kit Kat nalik je japanskim rečima “kitto katsu” što na njihovom jeziku znači „sigurno pobeđuješ”! Za japansko tržište pravi se u preko 100 različitih ukusa, ali je najpopularniji Kit Kat sa ukusom zelenog čaja i trešnjinog cveta.

.

.

.

 

 

 

Čips sa ukusom japanske trešnje (u sredini), samo je jedan od preko stotinu ukusa grickalica u Japanu © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Tokio, japanski lanac kafeterija TullY’s, u proleće pravi kafu od sakure (trešnjinog cveta) i maće – praha zelenog čaja © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Nara Park (UNESCO), jedno od nekoliko mesta gde u Japanu gde slobodno živi japanski jelen © Ivana Dukčević

.

 

 

.

.

Cvetanje japanske trešnje, u izvesnoj meri povezano je i sa gracioznim umetnicama – gejšama. Velika, crna veštačka perika koja imitira prenaglašeni volumen kose vezane u punđu, bez mnogo detalja; crveni i crni krejon oko očiju i crveni karmin; drvene japanke na nogama (geta) i kimono s belom kragnom čije su šare i cvetni motivi veoma svedeni, a dezen uvek u skladu sa trenutnim godišnjim dobom – trešnjinim cvetom u proleće, najbolji su pokazatelj da je pokraj vas upravo prošla prava gejša u svojoj „radnoj odeći“. I to u predvečerje, nekom od sporednih ulica Kjota ili Kanazave, jer gejša nikada neće proći tamo gde može da bude viđena.

.

Ako ste u Kjotu, u rano jutro ili smiraj dana pođite „Filozofovom stazom“ (Philosopher’s Path), delom severoistočne padine brda koja okružuju staru prestonicu, putićem kojim je svakog dana do Univerziteta gde je radio hodao čuveni lokalni profesor filozofije. Filozofova staza vodi pokraj rečnog kanala, nad kojim se sa obe strane nadvijaju grane drvoreda japanske trešnje. U vreme cvata, turistkinje – Japanke, ali i one druge, u prethodno na dnevnoj bazi iznajmljenoj tradicionalnoj odeći (obući i šminki) danas veoma popularnim u Japanu, šetaju ovom stazom dok ih u nehajnim pozama, njihovi mladići fotografišu ispod krošnji.

.

.

 

 

Kjoto, „Filozofova staza“ i cvetanje japanske trešnje, u proleće © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Kjoto, ples majko – maiko (učenica gejši) čija odeća je uvek u skladu sa sezonom, ovde sa prolećnim motivima © Ivana Dukčević

 

 

 

.

.

Ako u Japan putujete u proleće, u Tokiju ne propustite posetu parku Šinđuku Gjoen (Shinjuku Gyoen), mestu gde veliki broj stanovnika prestonice dolazi da posmatra sakuru. Tokom vikenda, sa prijateljima ili porodicom, napravljenim ručkom u pokretnom frižideru i ćebencetom postavljenim u senci drveća, po čitav dan odmaraju, čavrljaju i uživaju u jarko belim i ružičastim laticama svuda oko njih.

 

Nadomak Tokija, nalazi se jedna od tri svete japanske planine – Fuđi (Fuji-san u prevodu: beskrajni / besmrtni – onaj koji nije mrtav). Konusna planina sa tek suptilnom, još neotopljenom belom kapom na vrhu u proleće, okružena je đerdanom od pet velikih jezera vulkanskog porekla koja se nalaze međusobno udaljena 15 do 30 kilometara. Obale nadomak dva jezera sa istočne i sa južne strane Fuđija, najnaseljenija su i najposećenija. Turisti vole jezero Kavagući (Kawaguchi-ko), naročito sredinom aprila u vreme sakure, kada u aleji japanskih trešanja kraj jezera, cveta bledo-rozikasti cvet ove biljke.

.

.

.

 

 

Tokio, piknik za vreme sakure u parku Šinđuku (Shinjuku Gyoen) gde stanovnici prestonice najčešće borave posmatrajući cvetanje trešnje © Ivana Dukčević

.

 

.

.

 

 

Planina-vulkan Fuđi i jezero Kavagući (Kawaguchi-ko), iz aleje japanskih trešanja © Ivana Dukčević

.

.

.

 

 

 

Planina-vulkan Fuđi i jezero Kavagući, iz aleje japanskih trešanja © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Planina-vulkan Fuđi i jezero Kavagući, iz aleje japanskih trešanja

.

.

 

 

.

.

Cvetanje japanske trešnje bilo je inspiracija velikom broju umetnika koji su izrađivali estampe, slikarske kompozicije pejzaža i života starog Japana od kojih su najčuvenije one slikara po imenu Katsushika Hokusai, velikog uzora francuskim impresionistima – slikarima svetlosti. Nekoliko godina pošto je prvi put video japanske estampe, Van Gog je rekao: „Na svu moju umetnost do izvesne mere, uticao je Japan”.

 

.

Japanskim taksijem, starijom limuzinom crne boje čija se vrata uvek automatski, sama otvaraju, gde naslon za glavu zadnjeg sedišta tamne boje obično nadopunjuje kukičana, čipkana, uvek čista i brižljivo zategnuta bela navlaka, a vozač upravlja vozilom u belim rukavicama, sa jezera Kavagući krenuli smo ka nekoliko kilometra udaljenoj pagodi Ćureito (Chureito Pagoda). Uzana građevina tipičnih u vis nanizanih kosih krovova, oivičena jarko crveno-narandžastom bojom stara je tek par decenija, ali se zbog veoma dobro osmišljene lokacije – sa Fuđijem u pozadini i cvatom trešnjinog cveta, pojavljuje na najčuvenijim slikama Japana. Svetilište Arakura Sengen – što je njen pun naziv, japanska je petospratna pagoda smeštena na obronku planine iznad mesta Fuđijošide i jedno od par mesta gde na najvećem japanskom ostrvu Honšu žive japanski makaki – snežni majmuni.

.

Kada u podnožju pagode, sredinom aprila cveta japanska trešnja, a veličanstvena zagasito-crna planina sa snegom pri vrhu u daljini se vidi kao na dlanu, skoro da nema divnijeg mesta za uživanje u onim tipičnim japanskim pejzažima kao sa razglednice, o kojima su neki od nas maštali dugo.

.

.

 

 

 

Ćureito pagoda (Chureito) nadomak planine-vulkana Fuđi © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

Ćureito pagoda i Fuđi, u vreme cvata japanske trešnje © Ivana Dukčević

.

.

.

.

.

.

Japan cvetanje trešnje, Japan cvetanje trešnje, Japan cvetanje trešnje, Japan cvetanje trešnje, Japan cvetanje trešnje

 

.

 

 

error: Zabranjeno kopiranje članaka i preuzimanje slika.