.
.
.
.
.
.
RIM
.
Via Appia Antica – prvi evropski „autoput“
.
.
.
.
![]() |
Via Appia Antica, originalna antička kaldrma u predgrađu Rima © Ivana Dukčević |
![]() |
Via Appia Antica, ostaci antičkog stadiona © Ivana Dukčević |
Tekst i fotografije deo su publikovane knjige o Rimu (ISBN 978-86-7722-408-0), i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta i fotografija, bez dozvole autora.
.
.
.
.
.
Gradnju puta sponzorisao je bogati rimski političar iz aristokratske porodice, Appius Claudius Caecus, IV – III vek pre nove ere), te je drum po njemu i dobio naziv. Na kraju Apijskog puta, iz Brindizija na krajnjem jugu Italije, brodovi su plovili dalje ka kolonijama na mestu današnje južne Albanije (Drač) i Grčke. Nakon pristizanja na obale Jonskog mora u severnoj Grčkoj, put ka Vizantionu (kasnije Konstantinopolju / Istanbulu), nastavljao se duž oko 800 km dugog „autoputa“ Via Egnatia. Na severu Grčke, 2011. završena je izgradnja jednog od najsavremenijih autoputeva, koji od Jonskog mora ka Solunu, prati rutu onog antičkog, i nosi isti naziv – na grčkom Egnatia Odos, tj. Via Egnatia. Naziv je dobio po rimskom konzulu Egnaciju koji je sponzorisao njegovu izgradnju.
Osim Apijskog puta, rimski zvaničnik Appius Claudius Caecus je 300. godine pre nove ere, započeo izgradnju prvog rimskog akvadukta. Ovaj poduhvat postao je uzor za stotine kilometara akvadukta i hiljade kilometara puteva koji su izgrađeni vekovima kasnije, za vreme Rimskog carstva. Posle pada Rima, od V veka, sve do XIX veka, u Evropi nije izgrađen nijedan jedini put, već su se mahom koristili antički rimski!
.
.
.
.
![]() |
Via Appia Antica © Ivana Dukčević |
![]() |
Via Appia Antica, prilaz jednoj od usputnih privatnih kuća © Ivana Dukčević |
.
.
.
.
Antički lokalitet Via Appia jedno je od najinteresantnijih mesta koje ne bi trebalo propustiti u poseti Rimu. Iz više razloga. Ukoliko u Rimu boravite tokom kasnog proleća ili tokom letnjih meseci, čitavo pre podne možete provesti šetajući starorimskom kaldrmom (u najočuvanijim delovima saobraćaj je zabranjen), koja je na mnogo mesta – naročito idući u smeru ka jugu, još uvek prilično očuvana, gotovo cela. Dok prolazite pokraj starorimskih arheoloških ostataka stadiona ili Klaudijevog akvadukta na primer, na ovom mestu možete sresti pastire sa stadom, napraviti piknik u hladu krošnji pinija na travi, sesti na kafu u neku od lokalnih kafanica, posetiti Baziliku Svetog Sebastijana sa najčuvenijim katakombama Rima, u kojoj se nalaze u mermeru utisnuti otisci stopa Isusa Hrista. Na žalost ili na sreću, zbog udaljenosti od centra ovaj deo Rima neupućeni turisti još uvek mahom zaobilaze, te tokom posete ne bi trebalo da očekujete prevelike gužve, ni nalik onim u centru grada.
Šetajući Apijskim putem, s obe strane primetićete ostatke antičkih zidina Rima, mauzoleja rimskih građana i delove nadgrobnih spomenika. Pre nastanka institucije groblja, Rimljani su svoje umrle sahranjivali i na ovaj način, na obodu grada, podižući im nadgrobne spomenike duž glavnog puta. Tokom šetnje, neke od njih videćete pored puta, dok je za mauzoleje potrebno da platite ulaznicu kako biste posetili njihovu unutrašnjost (grobnica Cecilije Metele, na pr). Sudeći po natpisima na nadgrobnim spomenicima, ovde počivaju oslobođeni robovi jevrejskog porekla, vlasnici pekara, aristokrate.. Kroz opise njihovih života, upoznaćete neki drugi, davni svet, želje i navike starih Rimljana. Ukoliko želite da saznate više, pogledajte sjajni dokumentarni serijal britanske istoričarke Mary Beard „Meet the Romans„, na BBC History Channel – prvu epizodu koja počinje na Apijskom putu. Apijski put poznat je u istoriji i kao mesto gde je 73. godine pre nove ere, po završetku Ustanka robova predvođenih Spartakom, njih 6000 bilo razapeto na krst, i bilo izloženo da umre kao opomena drugima, duž čak 200 km Apijskog puta.
.
.
![]() |
Jutro u ulici nadomak Apijskog puta u predgrađu Rima, snimljeno iz gradskog autobusa © Ivana Dukčević |
![]() |
Via Appia Antica © Ivana Dukčević |
![]() |
Via Appia, ostaci antičkog mauzoleja © Ivana Dukčević |
.
.
.
.
.
Na području Rima pronađeno je 45 kompleksa katakombi. Procenjuje se da je tokom poslednjih 300 godina carstva, od II do V veka, u njima sahranjeno čak 6 miliona ljudi. Najpoznatije su one duž puta Via Appia. Neke od njih su paganske, neke jevrejske, a najveći broj je ranohrišćanskih. Katakombe su bile prokopane najčešće 4 do 6 nivoa ispod zemlje, i služile su kako sahranjivanju, tako i skrivanju hrišćana od progona rimske vojske, pre nego što je hrišćanstvo kao vera izjednačeno s paganskim bogovima, u IV veku. Katakombe nisu važile za sveto mesto, ali su rimski zakoni po pitanju sahranjivanja bili veoma precizni: grobnice su bile svetinja, i niko nije smeo da ih dira ili ošteti. To je verovatno bio i glavni razlog zbog čega su prvi proganjani hrišćani, izabrali da se kriju baš u ovakvim lavirintima. Najpoznatije katakombe u rimskom delu Apijskog puta su Katakombe Svetog Kalista, takozvane Papske katakombe (Catacombs of San Callisto ili St. Callixtus, Via Appia Antica 110) i Katakombe Svetog Sebastijana (Catacombs of Saint Sebastian – Catacombe di San Sebastiano fuori le mura, Via Appia 136). Nešto dalje nalaze se i manje poznate Katakombe Svete Domicile (Catacombe Santa Domitilla, Via delle Sette Chiese 282).
.
.
.
.
![]() |
Via Appia, Bazilika Svetog Sebastijana © Ivana Dukčević |
![]() |
Via Appia, ulaz u Katakombe Svetog Kalista © Ivana Dukčević |
![]() |
Via Appia, ostaci antičkih natpisa u Bazilici Sv. Sebastijana © Ivana Dukčević |
.
.
.
.
Ukoliko imate vremena za posetu samo jednim katakombama, izaberite Katakombe Svetog Sebastijana u čije se podzemlje ulazi iz istoimene crkve. Interesantna Bazilika Svetog Sebastijana nalazi se tik uz Apijski put. Po ulasku, kupite kartu za obilazak katakombi, jer vođene ture (tokom turističke sezone) kreću svakih pola sata, što vam ostavlja dovoljno vremena da obiđete crkvu. Unutar bazilike nalazi se jedna od najpoznatijih Berninijevih mermernih Statua Svetog Sebastijana probodenog strelama, dok se u kripti čuva urna s pepelom ovog poznatog sveca, kojeg su prema predanju ubili rimski vojnici, deo stuba za koji je bio vezan i deo strele. Najvrednija relikvija u kripti je mermerna ploča za koju se tvrdi da su na njoj reljefno utisnute stope Isusa Hrista. Osim niša u kojima su u nekoliko nivoa sahranjivani hrišćani, u Katakombama Svetog Sebastijana moguće je videti i neke od najranijih primera hrišćanskog slikarstva, mozaika i štuko dekoracije. Utvrđeno je da su ovo najstarije hrišćanske katakombe u Rimu (fotografisanje je zabranjeno).
.
.
.
.
![]() |
Via Appia, Bazilika Svetog Sebastijana © Ivana Dukčević |
![]() |
Statua Svetog Sebastijana u istoimenoj crkvi © Ivana Dukčević |
![]() |
Bazilika Sv. Sebastijana, otisci Isusovih stopa u mermeru © Ivana Dukčević |
.
.
Na kraju Apijskog puta, u delu gde asfalt već uveliko zamenjuje kaldrmu i grabi nazad ka centru grada, nalazi se Crkva Domine Quo Vadis (u prevodu s latinskog: Gospodaru, kuda ćeš?, Via Appia Antica 51). Sagrađena je u XVII veku na mestu gde je pre 2000 godina, Sveti Petar imao viziju da je sreo Isusa Hrista. Kada ga je tom prilikom Sveti Petar upitao: „Domine, quo vadis?“ („Gospodaru, kuda ćeš?“), ovaj mu je odgovorio: „Eo Romam iterum crucifigi“ („Idem u Rim da opet budem razapet na krstu“). Na podu crkve blizu oltara, u mermernoj ploči izložena je kopija otisaka stopala Isusa Hrista iz Crkve Svetog Sebastijana. Osim ove relikvije i spomenika Henriku Sjenkjeviču, poljskom piscu koji je napisao roman „Quo Vadis“ (o periodu vladavine cara Nerona), u samoj crkvi nema ničeg posebnog da se vidi.
.
.
.
.
![]() |
Crkva Domine Quo Vadis, replika Isusovih otisaka stopala u mermeru © Ivana Dukčević |
.
.
.
.
Spisak najvažnijih mesta na Apijskom putu koje šetajući možete posetiti (pojedinačne ulaznice koštaju između 5 – 10 evra):
– Hypogeum of Vibia / Via Appia Antica 103, svakodnevno osim sredom: 8.30 – 12 h i 14.30 – 17 h;
– Catacombe di San Callixtus (papske grobnice) / Via Appia Antica 110, zatvorene sredom;
– Basilica – Catacombe di San Sebastiano / Via Appia Antica 136, ponedeljak – subota: 9 – 12 h i 14 – 17 h;
– Porta San Sebastiano – Museum of the Walls / utorak – nedelja: 9 – 14 h;
– Mausoleo de Romulo – Circus i Villa Maxentius – Mausoleum Romulus / Via Appia Antica 153, utorak – subota, 9 – 13.30 h;
– Grobnica Cecilia Metella i Tvrđava Caetani / Via Appia Antica 161, utorak – nedelja: 9 h do zalaska sunca;
– Capo di Bove (relativno skoro otkrivene, fantastične terme Heroda Atičkog, Via Appia Antica 222);
– Villa Quintili – Akvadukt / Via Appia Nuova 1092, utorak – nedelja: 9 h do zalaska sunca.
Najzanimljiviji deo Apijskog puta nalazi se u delu između Bazilike Svetog Sebastijana i ostataka termi Capo di Bove (oko 2 km ka jugu). Čitav vidljivi deo antičkog puta iznosi oko 5 km.
.
.
![]() |
Via Appia Antica © Ivana Dukčević |
![]() |
Via Appia Antica, usputni restoran © Ivana Dukčević |
.
.
.
.
KAKO STIĆI
.
1) Iz centra, metroom linije A do stanice Colli Albani, a zatim na istom mestu, s početne stanice autobusom 660 do Apijskog puta. Možete izabrati ili da putujete samo 2 – 3 stanice do Via Appia (središnji deo, u blizini Bazilike Svetog Sebastijana), ili do kraja (u blizini grobnice Cecilia Metella, Casa del’ Appia Antica i Capo di Bove). Ako se odvezete dalje, šetnja od grobnice Cecilije Metele u smeru ka početku Apijskog puta (do Crkve Domine Quo Vadis) iznosi oko 3 km (tj. oko 3,5 km od Capo di Bove). Povratak: kod Crkve Domine Quo Vadis prolazi autobus 118, koji vozi skoro do centra (do Circus Maximus), odakle možete pešice ka Koloseumu, ili metroom dalje.
ILI:
2) Određenim danima u nedelji (i u terminima koji se menjaju), po ceni od oko 15 evra otvoreni autobus „ArcheoBus“ polazi sa Stanice Termini i vozi do Apijskog puta, do Katakombi Svetog Sebastijana (stari vozni red koji treba proveriti: petkom, subotom i nedeljom, na svakih pola sata od 9 – 12.30 i 13.30 – 16.30 h).
.
.
![]() |
Via Appia Antica (boje okera), mapa obilaska |
![]() |
Ostaci antičkih zidina Rima, na obodu centralnog dela grada © Ivana Dukčević |
.
.
.