ŠPANIJA – Baskija – San Sebastian, Hondarribia, Pasai Donibane

ŠPANIJA – Baskija – San Sebastian, Hondarribia, Pasai Donibane

 

 

.

 

 

 

.

.

BASKIJA

.

„Crna ovca“ Španije

.

.

.

.

.

Na velikom putovanju kolima ka Iberijskom poluostvu, nakon prolaska Azurnom obalom, ušli smo u kopno i nastavili dalje ka Atlantiku. Duž jugozapada Francuske, vozili smo autoputem „Pirineji“, čitavom dužinom severno od venca Pirineja  (Les Pyrenees). Na samom kraju evropskog kontinenta, nešto južnije od francuskog mondenskog gradića Bjarica (Biarritz), stigli smo na obalu Atlantskog okeana. Nadomak Atlantika, skrenuli smo ka jugu i ubrzo stigli do granice sa Španijom, na krajnji sever ove zemlje, do oblasti Baskije. Nakon prvog susreta s Baskijom, ova regija za mene je bila svojevrsno otkriće, i definitivno jedan od nekoliko razloga zbog čega bez posete dvema krajnostima – Baskiji i Andaluziji, nije moguće razumeti Španiju. Priroda, klima, arhitektura, kao i jezik španskog dela Baskije, veoma su drugačiji od klasičnih predstava Španije koje mnogi od nas imaju. Ukoliko imate priliku, posetite zelenu i sasvim drugačiju Baskiju.

.

.

.

.

Baskija, selo Pasai Donibane smešteno u dubokom zalivu Pasaia, nalik fjordu © Ivana Dukčević

.

.

 

 

Prelepa Hondaribija (Hondarribia), na granici s Francuskom © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

 

Tekst i fotografije deo su publikovane knjige „Umetnost putovanja 2“ (ISBN 978-86-82136-01-9) u izdanju Media Sfere, i knjige knjige o Španiji (ISBN 978-86-7722-374-8), i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta, i fotografija, bez dozvole autora (Ivana Dukčević) i izdavača (Media Sfera: Gordana Radisavljević-Jočić).

 

 

 

 

 

 

 

 

Pogled na Atlantik i gradić Hendaju (Hendaya) u Francuskoj, s brda Žaiskibel (Jaizkibel) © Ivana Dukčević

.

.

.

 

 

Festival San Fernin u Pamploni, održava se svake godine u prvoj polovini jula © Ivana Dukčević

..

.

.

.
.

.

Baskija – Pais Vasco (na španskom jeziku) ili Euskal Herria (na baskijskom euskara“ jeziku) oblast je koja se jednom četvrtinom prostire na krajnjem jugozapadu Francuske i tri četvrtine na severu Španije. Osim manjeg, francuskog dela Baskije, najveći deo Španije u kojoj većinski žive Baskijci, obuhvata oblasti: Hipuskou (Gipuzkoa) sa glavnim gradom San Sebastijanom (na baskijskom ili euskara jeziku – Donostia); Viskaju (Vizcaya) sa glavnim gradom Bilbaom (na baskijskom – Bilbo); Navaru (Navarra) sa prestonicom Pamplonom (na baskijskom –  Iruña) i oblast La Riohu (La Rioja) smeštenu oko gradića po imenu Haro.

.

.

 

Marina San Sebastijana © Ivana Dukčević

.

.

 

 

Oblasti Baskije u Španiji

.

.

.

.

.

Osim na jugu Francuske (na pr. Lascaux), u severnom delu Španije nalaze se najčuvenije pećine u kojima su pronađeni najstariji ljudski crteži iz perioda praistorije, na tlu Evrope – sistem pećina Altamira. Nauka je dodatno potvrdila da poreklo Baskijaca nije povezano s germanskim plemenima Vizigota, koja su padom Rimskog carstva krenula sa osnivanjem današnjih zapadnoevropskih država – Francuske, Nemačke, Španije i Portugala, već da su Baskijci na ovim prostorima živeli od davnina. Veruje se da su Baskijci direktni potomci Kromanjonaca koji su na tlu Evrope živeli pre oko 40.000 godina, oslikavali pećine jugozapadne Francuske i severne Španije. Početkom XX veka, Baskija je postala poznata po malenom mestu Gernici (Guernica), čiju je tešku sudbinu za vreme Španskog građanskog rata ovekovečio Pablo Pikaso (Pablo Picasso) na istoimenoj, grandioznoj slici. Gernika je bila gradić koji je „za primer“ drugima – manjinama Španije koje su ustale protiv njega, u aprilu 1937. bombardovao i do temelja sravnio diktatorski režim generala Franka.

 

.

.

.

.

 

 

Gernika (Guernica), Pablo Picasso – Muzej Kraljice Sofije, Madrid (Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia)

.

.

 

 

Bilbao, čuveni Muzej Gugenhajm (Guggenheim Museum), po nacrtima arhitekte Frenka Gerija (Frank Gehry)

.

 

 

.

.

.

Hondaribija

Hondarribia – Fuenterrabia

.

.

Iako je ovaj deo španske obale najčešće vezan za mondenski grad San Sebastijan, u dubokim zalivima nalik fjordovima, nižu se nestvarno lepa priobalna mesta, sa arhitekturom kuća kao izašlim iz srednjovekovne bajke. Na krajnjem severu Španije, 20 kilometara severno od San Sebastijana, na širokom ušću reke Bidasoe koja deli Francusku od Španije, na brdu se smestio bajkoviti gradić Hondaribija (na baskijskom Hondarribia, na španskom Fuenterrabia). Mesto čiji naziv u prevodu znači „peščani sprud“, čine trospratne kamene kuće arhitekture koja neodoljivo podseća na alpski stil. U prednjem delu, kuće Baskije imaju velike drvene doksate, s lođama u staklu nalik istočnjačkim ili andalužanskim, poređane u nivoe jedne iznad drugih. Osim sivkastog kamena, u boji arhitekture preovlađuje plava, i nijanse crvene i zelene – boje baskijske zastave kojim su ofarbani drveni detalji, i prozori kao izašli iz priče o Ivici i Marici. Do detalja očuvane stare kuće, s reljefnim, srednjovekovnim porodičnim grbovima u fasadi, nižu se na brdovitom delu starog grada, unutar zidina nekadašnje tvrđave, odakle se s druge strane reke pružaju pogledi na Francusku – baskijsko mesto Hendaju (Hendaya) i atlantsku obalu.

.

.

.

.

.

Gradić Hondaribija © Ivana Dukčević

.

.

 

 

Hondaribija © Ivana Dukčević

.

.

 

 

Hondaribija © Ivana Dukčević

.

.

.

.



Zbog izuzeno vlažne i promenljive atlantske klime, u proleće i tokom leta ovaj deo Španije obiluje nepreglednim zelenim brežuljcima, koji pre liče na Novi Zeland nego na uobičajenu predstavu Španije. Na uzvišenjima, kao na brdu zanimljivog, baskijskog naziva Žaiskibel (Jaizkibel), duž livada koje gledaju na Atlantik, kraj jednostavnih kamenih kuća i ostataka srednjovekovnih kula, pasu krave i stada ovaca. Iako je većina baskijskih ovaca bele boje, crna ovca je simbol Baskijaca, a znak stilizovane deteline, veoma nalik „svastici“, simbol Baskije.
 
.
.
.

.

.

.

 

Pogled sa vrha brda Žaiskibel na Atlantik, gradić Hondaribiju na španskoj strani i Hendaju u Francuskoj (sa suprotne strane reke) © Ivana Dukčević

.

.

 

 

Detalj kuće u Hondaribiji © Ivana Dukčević

.

.

 

 

.

.

Pasai Donibane

(Pasaia)

.

.

Između Hondaribije i San Sebastijana, skrivena od autoputa nalaze se dva veoma uzana, krivudava i duboka zaliva koji podsećaju na fjordove, na čijim su se obalama do visoko u brdu, smestila neverovatno lepa mala mesta s očaravajućom arhitekturom kamenih kuća. Osim ako ne znate za njih, ova mesta ne vide se s glavne saobraćajnice, jer pogled do njih u dnu zaliva zaklanja brodogradilište kojem se ne vidi kraj, sa teretnjacima ukotvljenim u luci. U selu Pasai Donibane, jednom od najživopisnijih malenih mesta ovog dela obale, inspiraciju je potražio i Viktor Igo koji je boraveći u zalivu Pasaia leta 1843. napisao da je Pasai Donibane: „…mesto gde se život, kretanje Sunca, plava boja, vazduh i sreća, ne mogu izbeći...“. Kuća u kojoj je boravio još uvek postoji, kao i tabla na kojoj je to zapisano.

.

Osim Viktora Igoa, i čuveni lider francuske revolucije Lafajet (Lafayette), svojevremeno je s ovog mesta isplovio brodom na putu ka američkim kolonijama, kojima je ličnim iskustvom pomagao u borbi za sticanje nezavisnosti. Na dokovima ovog zaliva izgrađeni su brodovi moćne španske Armade, a zaliv-fjord Pasaia u srednjem veku bio je jedna od polaznih tačaka trgovine kakovcem sa dalekom Venecuelom, od kojeg se prema originalnom receptu – dodatkom tople vode i mlevene ljute paprike, spravljala skupocena, originalna topla čokolada. Iza poslednjih kuća, na kraju šetališta koje vodi obalom duž čitavog krivudavog zaliva, na strmini tamno-sivih stena nalazi se usamljeni svetionik, o čije podnožje bez prestanka udaraju talasi okeana.

.

.

.

.

Mesto Pasai Donibane u fjordu Pasaia © Ivana Dukčević

.

.

 

 

Pasai Donibane, baskijske mape i zastave na balkonima © Ivana Dukčević

.

.

 

 

Pasai Donibane, zastave na euskara (baskijskom) jeziku u prilog nezavisnosti Baskije od Španije © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 
U mestu Pasai Donibane, pažnju nam je privuklo mnoštvo baskijskih zastava prebačenih preko gotovo svakog privatnog balkona. Osim crveno-belo-zelenih, ukrštenih pruga, neke zastave imale su u središnjem delu ucrtanu mapu čitave oblasti Baskije u Španiji, s jasnom porukom o sticanju nezavisnosti. Na zidovima između prizemnih delova kuća, naslikani masnim bojama pogled su dodatno privlačili veliki grafiti koji su otvoreno podržavali odvajanje Baskije od Španije i baskijsku separatističku organizaciju ETA. Osim u zalivu Pasaia, zastave Baskije bile su prisutne i u ostatku ove oblasti, najviše u Pamploni – u julu, kuda smo se jednog jutra pre svitanja uputili kako bismo prisustvovali čuvenoj trci sa bikovima. Festival San Fermin održava se svake godine u Pamploni (na baskijskom Iruña), gradiću na petsto metara nadmorske visine u gorju Pirineja, u severnom delu Španije.
.
.
.

 

Pasai Donibane, mural u vezi sa zahtevom za nezavisnošću, uz grb, „stilizovanu detelinu“ i zastavu Baskije © Ivana Dukčević

.

.

.

.

.

San Sebastijan

San Sebastian – Donostia

.

.

Za prelep položaj San Sebastijana (San Sebastian, na baskijskom – euskara jeziku: Donostia) – „malog Pariza atlantske obale“, zaslužan je skoro potpuno pravilan, kružni zaliv nalik školjki, u kojem je smešten. Obalu zaliva čini ogromna peščana plaža Konća (La Concha), na čijim se krajevima nalaze brda Urgulj i Ihueldo (Monte Urgull, Monte Igueldo), sa ostrvcem po imenu Santa Klara u središtu zaliva – slika kao s razglednice. U šetnji mondenskim San Sebastijanom, pored uređenih trgova i pored modernističkog zdanja Kursaal, ispod mostova sa prelepim, kitnjastim kandelabrima koji premošćuju reku Urumeu nadomak njenog ušća u more, videli smo grupu veslačkih čamaca, sa veslačima koji su vežbali za takmičenje.

.

Među strancima i lokalcima, ovaj grad doteranih kamenih kuća i uređenih trgova čuven je po tapas-barovima, jer osim u Barseloni, tapasi San Sebastijana važe za najbolje u Španiji. Osim njih, u podnožju brda Urgulj – jednog od dva brda kojima zaliv završava, u uvučenim, prizemnim delovima kuća čiji gornji spratovi stoje na drvenim stubovima, naziru se ribarski restorani ispred kojih za improvizovanim stočićima stoje vremešni prodavci kozica, odeveni u zaštitne kecelje i s obaveznom beretkom na glavi – delom nacionalne nošnje Baskijaca. I dok se na brdu Urgulj nalazi park za šetnju i statua Hrista (na čijem se kraju nalazi Akvarijum), put do vrha brda Ihueldo mnogo je neobičniji. Do uzvišenja s čijeg se vrha pružaju se najlepši pogledi na čitav zaliv, osim veoma strmim drumom, stiže se crvenom, stepenasto konstruisanom uspinjačom Funicular del Igueldo.

 

.

.

.

 

San Sebastijan, Plaža La Konća tokom dana, za vreme oseke © Ivana Dukčević

.

.

.

.

San Sebastijan © Ivana Dukčević

.

.

 

 

San Sebastijan, Kursaal © Ivana Dukčević

.

.

 

 

San Sebastijan, tapas bar © Ivana Dukčević

.

.

.

.

 

 

 

I sama šetnja po rivi, duž plaže La Konće (La Concha, na baskijskom Kontxa) ili manje Ondarete (Ondarreta), kraj palate Palacio Miramar, izuzetno je prijatna. Uprkos letnjim vrućinama i vlagi, Atlantik je izuzetno hladan. Šetnjom kraj obale, ubrzo smo shvatili da su plaže San Sebastijana u stvari pune onih koji uživaju u lepom danu ili se sunčaju, ali ne i onih koji žele da se okupaju. Izuzev onih najhrabrijih.

.

.

 

 

San Sebastijan, panorama zaliva i plaže La Konće, s brda Ihueldo © Ivana Dukčević

.

.

 

 

San Sebastijan, uspinjača do vrha brda Ihueldo © Ivana Dukčević

.

.

 

 

 

San Sebastijan, prodavac mamaca za pecanje © Ivana Dukčević

.

.

 

 

San Sebastijan, Pomorski muzej © Ivana Dukčević

.

.

.

.

 

Baskija Španija, Baskija Španija, Baskija Španija, Baskija Španija, Baskija Španija, Baskija Španija, Baskija Španija

.

 

error: Zabranjeno kopiranje članaka i preuzimanje slika.