.
.
.
Priča o Zirjabu
prvom trendseteru i influenseru na svetu, u IX veku
Čuveni bagdadski učenjak i polimat, Ali ibn Nafa (789 – 857), astronom, geograf, istoričar, kulinar, pesnik i muzičar – pevač i kompozitor, bio je poznatiji po nadimku Ziryab (arap. „Crna ptica“) zbog svoje izrazito crne kose (neki tvrde i tamne puti), i predivne boje glasa. U istoriji je ostao zabeležen kao prvi „trendseter“, modni i kulinarski „influeser“ – čovek koji je između ostalog predstavio upotrebu paste za zube, osmislio salone za ulepšavanje i nove modne trendove, redovno šišanje i pranje kose i brade šamponom, bonton pri obedovanju i vodio prvu muzičku školu za dečake i devojčice. Prvi put na evropskom tlu, predstavio je persijsku igru – šah, i persijski sport – polo. Neki izvori navode da Zirjab nije bio Arapin već poreklom Persijanac, drugi da je bio Kurd, a treći da je bio poreklom Afrikanac. Na žalost, nijedna slika koja predstavlja Zirjaba nije sačuvana.
.
.
.
.

„Marabu“, platno francuskog slikara Žana Leona Žeroma („Marabou“, Jean-Léon Gérôme, 1824-1904), jedna je od mnogih romantičarskih predstava Andaluzije u Francuskoj, tokom XIX veka
.
.
.
.

Andaluzija, Španija – „Dvor Abd Al-Rahmana“, platno francuskog slikara Žana Leona Žeroma (Jean-Léon Gérôme, 1824-1904), jedna je od mnogih romantičarskih predstava Andaluzije u Francuskoj, tokom XIX veka
.
.
.
.
.
Tekst i fotografije deo su publikovane knjige „Umetnost putovanja“ (ISBN 978-86-7963-499-3) u izdanju Samizdata B92, i vodiča o Španiji (ISBN 978-86-7722-374-8), i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta, ni fotografija, bez dozvole autora.
.
.
.
.
.
.
.
Navodno je zbog ljubomore svog persijskog učitelja muzike (Ishaq al-Mawsili), koji nikako nije mogao da se pomiri s time da je učenik bolji od njega, morao da prihvati njegovu ponudu – uzme veliku svotu novca i napusti Abasidski kalifat kako ne bi bio ubijen. Iz Bagdada, talentovani Zirjab krenuo je prvo u Siriju, zatim ka Egiptu i dalje, duž severne Afrike, sve do Tunisa (Keruana). Neki izvori navode da je boraveći u Keruanu napisao veoma oštru pesmu o tamošnjem emiru kao velikom rasisti i podstrekaču lokalnih ratova, zbog koje je morao da napusti i Tunis. Nedugo, vest o njemu stigla je do dvora Al Hakama I, omejadskog kalifa Al Andaluza (Španija), koji je i sam bio poeta i ljubitelj umetnosti. Zirjab je bio pozvan da dođe u Kordobu na njegov dvor – tada prestonicu kulture evropskog kontinenta, za vreme mračnog srednjeg veka u ostatku hrišćanske Evrope. Al Hakam I je ubrzo umro, ali je Zirjab nastavio život na dvoru Abd al-Rahmana II koji je nasledio je oca.
.
.
.
.

Mlinovi Al Andaluza (arap. noria, VIII – X vek) u Kordobi, predstavljaju izum koji je – iako delimično i u drugačijem obliku poznat i u vreme Rima (Barbegal, Francuska – sistem vertikalnih mlinova sa akvaduktom, I – III vek), u Evropu ipak stigao sa Istoka. Najstariji postojeći mlinovi oblika koji nam je poznat – iz VII veka, nalaze se u Hami, u SIriji. Najveći doprinos iz oblasti mašinstva – mehanike i hidraulike, pripada arapskom naučniku Badiuzaman Abul-Iz ibn Ismail ibn Razaz Džazariju (skraćeno – Al Džazari) iz XII veka, poreklom iz današnjeg DIjarbakira na jugoistoku Turske. Njegovi izumi iskorišteni su pri pronalasku parne mašine i motora sa unutrašnjim sagorevanjem. Smatra se jednim od rodonačelnika savremenog mašinstva, a izmislio je i prvu „spravu za vađenje krvi“.
.
.
.
.
.

Vrtovi Al Andaluza, pripovedanje priča uz zvuke uda (laute), jednog od žičanih muzičkih instrumenata koji su u Evropu stigli sa Istoka, s Mavarima. Kada su dospeli do Francuske, u Evropi su nastali prvi trubaduri
.
.
.
.
.
Tokom života na dvoru kordovskog kalifa, Zirjab je postao jedan od prvih velikih „influensera“, zaslužan za dodatak pete žice na lauti, tj. udu – žičanim instrumentima koji su u Evropu – u Al Andaluz, i pristigli iz Persije i sa Istoka. Osnovao je prvu muzičku školu za dečake i za devojčice, koja je postojala još čitav vek nakon njegove smrti, i smatra se da je svojim kompozicijama izvršio ogroman uticaj na muziku i muzičke pravce Andaluzije i severne Afrike. Takođe, osmislio je rituale svakodnevne higijene i u Evropi prvi put u upotrebu uveo dezodorans, obavezno pranje i šišanje kose, i brade (uveo je novu modu kratke kose), i svakodnevno pranje zuba (neki mu pripisujuju izum paste za zube). Zirjab je dao i nove preporuke u vezi odevanja, prema kojima Andalužani treba da se oblače u boje koje su u skladu sa godišnjim dobom – zimi u tamne boje, leti u belo, u jesen – u boje jeseni (smeđe, žute, narandžaste, crvene), u proleće – u pastelne boje propupelih cvetova, i dodatno predložio da se dnevna garderoba mora razlikovati od svečane. Prema nekim neproverenim izvorima, Zirjab je osmislio i otvorio prve „salone za ulepšavanje“ za ženski deo mavarske aristokratije, u Kordobi.
.
.
Zirjabovi „izumi“ odnose se i na estetiku stola za ručavanje i prvi bonton prilikom jela na evropskom tlu. Uveo je upotrebu stolnjaka, osmislio ritual tri dela obroka – predložio da treba da počne supom, nastavi se glavnim jelom (ribom ili mesom), i završi dezertom ili voćem. U Evropu je doneo recepte za nova jela iz Bagdada, kao što su ćufte i jelo slično tortelinima. Umesto teških srebrnih i zlatnih, Zirjab je prvi uveo upotrebu staklenih i kristalnih čaša zbog kojih je u Evropi otvorena prva serijska proizvodnja stakla, u okolini Kordobe. Obedovanje je prvi put postalo stvar ukusa i estetike.
.
.
Između VIII i XV veka, mavarska kultura Andaluzije bila je na izuzetno visokom nivou. Kada su Španci krenuli sa osvajanjem teritorija od Mavara (serijal vojnih pohoda između X i XV veka – Reconquista) i vojno ih porazili, nisu ni izdaleka znali o nauci – medicini, geografiji, irigaciji, mehanici, ili primenjenom zanatstvu, koliko su mogli da pročitaju u arapskim knjigama i vide na licu mesta. U IX veku, pod vlašću Mavara, centar Al Andaluza – Kordoba (Cordoba) važio je za najprosperitetniji grad čitave Evrope, u koji su dolazili učeni ljudi Evrope – hrišćani, da izučavaju antičke i arapske knjige prethodno naučivši arapski – tada najpopularniji strani jezik starog kontinenta. Priča se da su neki visoki španski dostojanstvenici, izlažući se riziku od kazne, molili čuvenog vrhovnog katoličkog kardinala Sisnerosa (Cisneros, XV vek) da nakon isterivanja Mavara iz Španije na lomači ne spali baš sve mavarske knjige (naročito ne one persijske, iz oblasti medicine), jer će s njima nestati i svo znanje za koje Evropljani do tada nikada nisu ni čuli.
.
.
.
.
.
.
.

Muzički duet iz XIII veka u Al Andaluzu – Mavarin i hrišćanin
.
.
.
.
.

Al Andaluz, slika sa mavarskog dvora iz 1375 (Sala de los Reyes, Palata Alhambra u Granadi)
.
.
.
.
.
.
.
Španija Andaluzija, Španija Andaluzija, Španija Andaluzija, Španija Andaluzija, Španija Andaluzija, Španija Andaluzija, Španija Andaluzija