.
.
Al-Andaluz
.
Očaravajući vreli jug Španije…
.
.
.
.
Prelepoj Španiji, jednoj od deset turistički najposećenijih zemalja na svetu, nije potrebno posebno predstavljanje. Počev od zelenih brda severozapadne Baskije na obali Atlantskog okeana, preko centralnog, planinskog platoa – visoravni Kastilje la Manče (ili kako Španci izgovaraju – La Manće), domovine Don Kihota (ili Don Kihotea), elegantne prestonice – Madrida, sve do kosmopolitskih gradova Barselone i Valensije na istoku, na obalama Mediterana, Španija ima mnogo toga u ponudi. Ipak, osim Kastlje la Manče, sam jug Španije – Andaluzija, čini samo srce i dušu ove zemlje.
.
.
.
.
![]() |
La Huderija (La Juderia), nekadašnja jevrejska četvrt starog dela Sevilje © Ivana Dukčević |
.
.
.
*Tekst i fotografije deo su publikovane knjige „Umetnost putovanja“ (ISBN 978-86-7963-499-3) u izdanju Samizdata B92, i vodiča o Španiji (ISBN 978-86-7722-374-8), zaštićeni Zakonom o autorskim i srodnim pravima: Službeni glasnik Republike Srbije, br. 104/2009 i 99/2011. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje teksta, delova teksta, ni fotografija, bez dozvole autora.
.
*The text and photographs are parts of the published books „Umetnost putovanja“ (ISBN 978-86-7963-499-3) and the travel book on Spain (ISBN 978-86-7722-374-8), protected by copyright and related rights: Official Gazette of the Republic of Serbia, Nos. 104/2009 and 99/2011.
.
.
.
.
.
.
Zbog činjenice da su Mavari – Arapi poreklom sa Bliskog istoka pristigli iz severne Afrike, vladali velikom većinom Iberijskog poluostrva oko sedam stotina godina, imena mnogih pojmova, gradova i većine reka centralne i južne Španije u stvari su arapskog porekla. Ako naziv nekog grada ili oblasti Španije (i susednog Portugala) počinje prefiksom „Al“ (arapski član ispred imenice), a reka sa „Guad“ (arapski naziv za korito reke), vrlo je verovatno da potekao od Mavara. Slično balkanskim turcizmima, reke Gvadijana (Guadiana), Gvadalkivir (Guadalquivir) i Gvadalhorse (Guadalhorce), gradovi Almerija (Almeria), Almedina, Gvadalahara (Guadalajara), ali i Alhambra i Albaizin (u Granadi), kao i region Alpuharas (Alpujarras) i poluostrvo Gibraltar, nazivi su arapskog porekla.
.

![]() |
Molinos Arabes, najstariji mlinovi Evrope – mavarski (arapski) mlinovi iz IX veka na reci Gvadalkivir, u Kordobi © Ivana Dukčević |
.
.
.
Kada sam zatvorila prozor i kockice se u glavi posložile, shvatila sam da je čovek u kolima bio Marokanac na privremenom radu u Zapadnoj Evropi i kao mnogi njegovi zemljaci u tom periodu vraćao se kući na zasluženi godišnji odmor. Pravac ka mestu i luci po imenu Alhesiras (Algeciras, nešto južnije od Gibraltara), odakle veliki broj trajekata svakog dana iz Španije za samo 45 minuta stiže do Maroka, ustvari je bilo predmet njegovog pitanja. Španski Alhesiras u arapskom originalu izgovara se Al-džazira i ima isto značenje kao i naziv popularne katarske TV stanice nalik američkom CNN-u, zbog toga je ime zvučalo poznato. Imenica „al-džazira“ na arapskom inače znači „ostrvo“ i najčešće se kao izraz odnosi na Arabijsko poluostrvo, ali je Al-Jazeir (Al-džazeir) i ime države – Alžir.
.
.
.
![]() |
Prodaja karata za trajekt kraj autoputa obale Kosta del Sol – za Tandžir (Tanger) u Maroku (i Seutu, špansku teritoriju u Maroku) © Ivana Dukčević |
.
.
.
![]() |
Prodaja karata za trajekt kraj autoputa obale Kosta del Sol – za Tandžir i Seutu (Ceuta – španska teritorija na tlu Maroka, nalik Gibraltaru koji je britanska teritorija u Španiji) © Ivana Dukčević |
.
.
.
.
.
Ali vratimo se na početak… Nakon duge vladavine Rimljana, Španiju su u V veku naselila germanska plemena. Najveći deo Iberijskog poluostrva naselili su Vizigoti (budući Španci), dok su samim jugom Španije vladali i Vandali – pleme koje iza sebe tokom dva veka vladavine nije ostavilo veliko kulturno nasleđe. Kada je 27. aprila 711. godine, mavarski vojskovođa berberskog porekla Tarik ibn Ziyad u pratnji 7000 vojnika prešao moreuz iz Afrike, popeo se uz neobičnu stenu i podigao tvrđavu nazvavši mesto po sebi „Jab-al Tariq“ (Džab-al Tarik ili „Gib-Al-Tarik“ – „Tarikova planina“ tj. Gibraltar), on i njegovi naslednici, vrlo brzo su uspeli da poraze Vandale. Zemlju koju su osvojili, nazvali su po starosedeocima Al-Andalus (Al Andaluz), od gotskog: „Vandal-lots“ tj. „Zemlja Vandala“.
.
U čitavu priču oko osvajanja Evrope od strane Mavara, bio je navodno uključen i jedan berberski, hrišćanski velikodostojnik iz Seute (u blizini Tandžira), predstavnik Vizantije u ovom delu severne Afrike. Nakon nemilog događaja, kada je njegovu ćerku jedinicu nasilno obljubio jedan od lokalnih, hrišćanskih vizigotskih vladara Španije (kralj Rodrigo), odlučio je da pomogne Mavarima u njihovom naumu da krenu u osvajanje nestabilne, rascepkane vizigotsko-vandalske teritorije južne Španije. Navodno je još jedna vizigotska afera sa izvesnom ženom bila neposredan uzrok koji je sledom događaja doveo do mavarskog osvajanja, te su Vizigoti pobedu Mavara 19. jula 711, razumeli i kao svojevrsnu božju kaznu.
.
.
.
.
![]() |
Gibraltar – „Tarikova stena“, u antičko vreme nosila je naziv „Herkulovi stubovi“ © Ivana Dukčević |
.
.
.
Između VIII i XV veka, mavarska kultura Andaluzije bila je na izuzetno visokom nivou. Kada su Španci krenuli sa osvajanjem Španije od Mavara (čuvena Reconquista) i vojno ih porazili, nisu ni izdaleka znali o medicini, geografiji, irigaciji ili primenjenom zanatstvu, koliko su mogli da pročitaju u arapskim knjigama i vide na licu mesta. U IX veku, pod vlašću Mavara, centar Al Andaluza – Kordoba (Cordoba) važio je za najprosperitetniji grad čitave Evrope. Priča se da su neki visoki španski dostojanstvenici, izlažući se riziku od kazne, molili čuvenog inkvizitora i vrhovnog katoličkog kardinala Sisnerosa (Cisneros, XV vek) da nakon isterivanja Mavara iz Španije na lomači ne spali baš sve mavarske knjige (naročito ne one persijske, iz oblasti medicine), jer će s njima nestati i svo znanje za koje Evropljani do tada nikada nisu ni čuli.
.
.
.
.
![]() |
Sevilja, hrišćanska palata Casa de Pilatos, u mavarskom stilu © Ivana Dukčević |
.
.
.
![]() |
Ostaci mavarske palate Medina Azahara (UNESCO), 10 kilometara od Kordobe, IX vek © Ivana Dukčević |
.
.
.
.

.
.
.
„Rekonkista„ – ponovno osvajanje teritorija Iberijskog poluostrva od Mavara, okončana je januara 1492. godine kada je poslednje mavarsko uporište – grad Granada, prešla u ruke španske kraljice Izabele od Kastilje i kralja Ferdinanda Drugog od Aragona. Slučaj je hteo da se godina osvajanja Granade poklopi sa Kolumbovim otkrićem Amerike (12. oktobar 1492) i tako se istorijski točak sreće odjednom preokrene i zavrti u korist Španije. U spomen na ove događaje, svake godine tokom Uskrsa na ulicama Granade pravi se velika fešta. Ponekad, proslava u gradu koji Španci smatraju „najvećim od svih“ preraste u procesiju odevenih u visoke, špicaste konusne kukuljice sa prorezima za oči nalik kostimu nekadašnjih pokajnika u doba Inkvizicije (i kasnijem američkom Kju-kluks-klanu), te se za sada – doduše samo savetima, po pitanju ljudskih prava u ovaj karneval nekoliko puta umešala i Evropska unija.
![]() |
Kordoba, patio – unutrašnje dvorište andalužanskih kuća © Ivana Dukčević |
.
.
.
Mavari su u Španiji započeli gradnju belih kuća sa ravnim krovom, sa ukrasnim rešetkama od kovanog gvožđa na prozorima uz obavezan patio – unutrašnje dvorište, i fontanom u sredini. Istine radi, rešetke i unutrašnja dvorišta služila su specifičnoj svrsi – kako bi mavarskim ženama kojima nije bilo dozvoljeno da samostalno izađu van kuće, pomoglo da se daleko od očiju javnosti osećaju prijatnije u svojoj lepo uređenoj bašti. Uprkos tome, na ovaj način stvorena je jedna od najlepših svetskih arhitektura koju su Španci usvojili i usavršili. Tipičan primer za to je arhitektura Meksika, nastala nakon kolonizacije Španaca gde elementi mavarske arhitekture sa lukovima, fontanama i geometrijskim formama i danas opstaju uz par španskih arhitektonskih dodataka (crep na krovovima kuća, na primer). Vremenom se za ovaj način gradnje odomaćio izraz pueblos blancos – „bela sela“ Andaluzije, sa kućama razbacanim po pustim krajolicima kosine brda i obaveznom tvrđavom povrh mesta. Iz mavarske arhitekture u Španiji kasnije je nastao i mudehar stil (mudejar), arhitektura sa osnovnim principima arapskog stila kojem su pridodati elementi srednjovekovne romanike, gotike, čak renesanse. Sam naziv „mudehar“, proizašao je iz reči kojom su Španci nazivali Mavare nepokrštene nakon rekonkiste.
![]() |
Granada, stari deo Albaicin ili Albayzin (UNESCO), sa kućama u mudehar stilu © Ivana Dukčević |
.
.
.
![]() |
Največi maslinjaci na svetu – u centralnoj Andaluziji © Ivana Dukčević |
.
.
.
I dok se u Španiji šafranov cvet i masline beru u jesen, u rano proleće širom Andaluzije cveta slatki cvet pomorandže i ružičasti cvet badema – koštunjavog voća od kojeg se u Toledu pravi specijalitet ovog grada – marcipan. Krajem proleća, Al Andaluz se žuti od suncokreta i žitnih polja, a slikoviti gradići šarene se tokom lokalnih festivala (luckasti Moros y Cristianos, na primer), te je ovo verovatno najlepše doba godine za posetu ovom predivnom i nezaboravnom delu Španije.
.
.
.
.
![]() |
Prodavnica haljina za flamenko, Sevilja © Ivana Dukčević |
.
.
.
.
Festival „Moros y Cristianos“
.
(„Mavari i hrišćani“)
.
Neobična proslava održava se u nekoliko gradića na španskoj obali, u Andaluziji, ali je daleko najpoznatija ona u nešto severnijem gradiću po imenu Alkoj (Alcoy ili Alcoi), u oblasti Alikante (Alicante) kod Valensije, krajem aprila (najčešće 21 – 24. april, ali se ponekad proslavlja i u vreme Uskrsa, ukoliko se datumi skoro poklope). Svečanost naziva Moros y Cristianos d’Alcoi oživljava događaje iz istorije kada su se u ovim krajevima odigrale neke od odlučujućih bitaka „rekonkiste“ između Mavara i hrišćana, Španci pobedili i isterali Mavare iz grada (u ovom slučaju – zamka).
.
Na glavnom trgu kod gradskih zidina, obično se podigne visoka improvizovana skela – „zamak“ koji treba osvojiti od Mavara. Prema predanju, Mavari su odolevali napadu te je bitka za osvajanje zamka trajala čitav dan. Navodno, negde oko podneva na nebu iznad palate hrišćanima se ukazao lik Svetog Đorđa, dao im dodatnu snagu i pomogao da najzad pobede Mavare.
.
Kako bi učestvovao u fešti, svaki meštanin Alkoja prvo mora da postane član jedne od 28 mavarskih ili hrišćanskih „vojski“ (filaes). Čitave godine, prave se planovi i skuplja novac za kostime i oružje. Kada fešta počne, tokom dva dana polovina meštana obučenih u Mavare, a druga polovina u hrišćane paradira ulicama grada u do tančina sašivenim kostimima srednjovekovnih vojnika, seljaka i drugih, od kojih neki koštaju čitavo malo bogatstvo. U improvizovani „zamak“ zatim ulaze meštani koji glume Mavare koje naknadno treba isterati. Na kraju dana počinje bitka u kojoj jure konjanici, ulice se dime od kobajagi baruta, pucnji i gruvanje topova zaglušuje glasove, i hrišćani osvajaju zamak.
.
Početkom XXI veka, u organizaciji se pojavio „manji problem“. Naime, meštani koji inače u podeli uloga više vole da glume Mavare jer su im kostimi lepši i raskošniji, po utvrđenom scenariju sedeli su u „zamku“ i glumili da se neće predati. Oni koji glume Mavare, osim lepih kostima obično dobiju i dovoljno ukusne hrane jer u improvizovanom zamku treba da sede čitav dan, „pružaju otpor“ i čekaju da budu osvojeni… I dok je popodne već uveliko odmicalo, „Mavari“ koji je već trebalo da su izgubili bitku i dalje su odbijali da se predaju. Nekoliko njih je odozgo, iz „zamka“, sve sa tanjirima prepunim ukusne hrane u rukama viknulo onima dole: „Neka ove godine, za promenu pobede Mavari!“… Pošto nisu mogli da ih isteraju, nastala je velika mesna svađa koju je posle nekoliko sati tek policija uspela da razreši, ubedivši „Mavare“ da je bilo dosta!
Prosto je nemoguće ne voleti Španiju!
.
.
.
![]() |
Kordoba © Ivana Dukčević |
.
.
.
.
Andaluzija Španija, Andaluzija Španija, Andaluzija Španija, Andaluzija Španija, Andaluzija Španija, Andaluzija Španija, Andaluzija Španija,Andaluzija Španija, Andaluzija Španija, Andaluzija Španija, Andaluzija Španija, Andaluzija Španija
.
.